U ostavinskom postupku su četiri nasljednika, moja kćerka i tri sina iz prvog braka. Bivša supruga, koja nije stranka u postupku zahtijeva odvajanje bračne stečevine iz ostavine, a u isto vrijeme želi imati status izvanbračne supruge s tvrdnjom da je poslije razvoda braka živjela s pokojnikom (nije istina). Bilježnik je predmet ustupio sudu. Sud je bivšu suprugu zapisao kao zainteresiranu osobu. Može li bivša supruga kojoj je brak trajno prestao u tom ostavinskom postupku nastupiti s dva statusa: kao bivša supruga i kao izvanbračna supruga bez dokaza? Hoće li sud zbog toga prekinuti ostavinski postupak i nju poslati u parnicu zbog dokazivanja, mada tu nije spor između nasljednika, a ni ona nije stranka u postupku. Ne ispada li da bi bivša supruga morala onda samu sebe tužiti u posebnoj parnici zbog podjele bračne stečevine? Je li to moguće?
Ovdje je potrebno razdvojiti dvije situacije - pitanje prava na imovinu s osnova ranije bračne zajednice odnosno prava na nasljeđivanje s osnova izvanbračne zajednice. Uvodno odmah treba naglasiti da niti u jednoj situaciji bivša supruga ostavitelja neće tužiti samu sebe, nije i ne može biti u takvoj poziciji.
U vezi bračne stečevine treba istaknuti da se tu radi o situaciji koja nema utjecaja na ostavinski postupak, jer bivša supruga nije i ne može bit stranka u ostavinskom postupku. Dakle, ona je slobodna protiv osoba koji po Zakonu o nasljeđivanju ulaze u krug zakonskih nasljednika ostavitelja podnijeti tužbu koju je imala pravo podnijeti protiv ostavitelja. Na utvrđenje da određena imovina predstavlja bračnu stečevinu iz braka koji je prestao te da posljedično tome ima pravo na udio u vlasništvu iste. Činjenica da se ostavinski postupak vodi ili da bi bio proveden dok je takav postupak u tijeku ne mijenja na stvari.
Druga situacija ima utjecaja na ostavinski postupak, jer se tu radi o situaciji da osoba tvrdi da joj pripada pravo da bude stranka u postupku kao nasljednik ostavitelja, izvanbračna supruga, temeljem članka 8. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju. U takvoj situaciji sud bi trebao tu osobu uputiti u parnicu da dokaže takvu činjenicu, postojanje izvanbračne zajednice. Ako bivša supruga pokrene parnicu u roku koji joj sud dostavi, tada će ostavinski postupak biti u prekidu do okončanja parnice, a ukoliko se parnica ne pokrene u roku, ostavinski postupak se može nastaviti i prije njezina okončanja.
Ni u jednoj od ovih situacija bivša supruga nije u pozicij da tuži samu sebe, ona uvijek tuži zakonske nasljednike ostavitelja. Ako je predmet ostavine primjerice jedan stan, u prvom postupku tužena tuži na utvrđenje da isti predstavlja bračnu stečevinu te da je u 1/2 njezino vlasništvo, samim tim ta 1/2 ne ulazi u ostavinu. U drugom postupku bivša supruga tuži ostale nasljednike kako bi se utvrdila činjenica postojanja izvanbračne zajednice te kako bi ona temeljem takve presude u ostavinskom postupku ostvarila pravo da nasljeđuje drugu 1/2 stana s ostalim zakonskim nasljednicima na jednake dijelove.
