Naš mentalitet više cijeni ono čime se može lupiti po stolu, nego ono što je izašlo iz nečije glave. Pri tome stručnost, školovanje i ostale vrste prethodno uloženih vrijednosti nisu poštovane.
Iako se čini apsurdnim, često mi poduzetnici početnici postavljaju pitanja o tome koju bi cijenu trebali naplatiti za svoje proizvode, robe ili usluge. Uvijek se tomu pitanju začudim, ali onda se podsjetim da živimo u prenormiranoj državi, a starog se sustava očito svi još dobro sjećamo. Ne dosjete se svi da je upravo ta tema sukus poduzetništva: ponuditi ono što tržište treba u dovoljnoj mjeri i vrijednosti da poduzetnik podmiri troškove i ostvari dobitak koji ga zadovoljava.
Ipak, priznajmo, u zoni malog poduzetništva statističke je podatke teško smatrati vjerodostojnima, jer u njih nije uključen dio prometa koji se odvija mimo sustava. To otežava i istraživanje tržišta.
Danas više nitko ne mora svoje cjenike nositi na ovjeru u inspektorate, porezne uprave ili ostale institucije.
Roba se ne smije prodati po cijeni koja je manja od nabavne, ali za proizvode i usluge nema takve granice.
Dakle, bavite li se trgovinom, tj. kupnjom i prodajom robe, prilikom zaduženja na skladište trebate sastaviti kalkulaciju cijene. Promijene cijena, popuste i sniženja možete raditi sukladno propisima o trgovini, te o zaštiti potrošača, sve treba biti popraćeno zapisnicima, ili obračunima na računima i provedeno kroz knjigu popisa, a vaš će knjigovođa to provoditi knjiženjima u financijskom knjigovodstvu, tek po dobivanju vaših dokumenata, dakle naknadno.
Proizvođači bi trebali imati više prostora u određivanju svojih cijena, jer bi trebalo biti logično da posluju sa više zarade nego trgovci, jer stvaraju nove vrijednosti. Međutim, u praksi nije baš uvijek tako.
Usluge su same po sebi uvijek atraktivne za poduzetnike, jer su troškovi relativno mali dok ne dođe do realizacije usluge. Nakon toga, radi se za poznatog kupca, pa je preostao još problem naplate - što je rak rana za sve, a ne samo za njih.
Cjenik je za usluge obično nešto što samo tržište traži, jer kupac ima potrebu usporediti ponude. Ovdje mogu podijeliti iskustvo gotovo svih koji na našem tržištu isporučuju usluge: budući da se iste ne važu, niti mjere - često su prisutna podcjenjivanja.
Naš mentalitet više cijeni ono čime se može lupiti po stolu, nego ono što je izašlo iz nečije glave. Pri tome stručnost, školovanje i ostale vrste prethodno uloženih vrijednosti nisu poštovane. Izuzetak je u profesijama koje su zbile svoje redove, organizirale se u komore ili udruge, te same postavile vrijednost svojih usluga.
Dodatni je problem s kojim se suočavaju mali poduzetnici u posljednjih nekoliko godina svojevrstan teror koji nad njima provode veliki 'igrači' koji raspolažu novcem i pravnim savjetnicima: ugovori koji se nude često upravo iskorištavaju tešku poziciju malih poduzetnika i činjenicu da oni nisu skloni platiti stručni savjet i podršku.
Inozemnom malom poduzetniku sa zapada je prvi ugovor onaj sa odvjetnikom i sa računovođom, a našemu je to nepotreban trošak. Takva štednja često ga skupo košta!
Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
