Je li pravno moguće da se završi ostavinska rasprava iza umrloga roditelja, a da sud kontaktira samo jednog nasljednika i na osnovu njegove izjave izda rješenje? Ostala tri nasljednika saznala su za to poslije 5 godina. Nakon izuzimanja kopija predmeta jasno se vidi manipulacija s adresama, preuzimanja pošte, sudac u rješenju uopće ne spominje ostala tri nasljednika... Tko je nadležan za žalbu?
Sukladno čl. 138 Zakona o nasljeđivanju, prešućeni nasljednik ima pravo zahtijevati ostavinu izvan ostavinskog postupka i to u parnici podnošenjem nasljedničke tužbe protiv osobe koja je proglašena nasljednikom u ostavinskom postupku.
U svom pitanju niste napisali kada je ostavitelj umro, a radi se o izuzetno važnoj okolnosti zbog eventualne zastare.
Članak 138. Zakona o nasljeđivanju rokove zastare dijeli na subjektivni rok i objektivni rok. Subjektivno počinje teći od dana vašeg saznanja da imate pravo nasljeđivati, odnosno dana kada ste saznali tko je u posjedu imovine ostavitelja. Objektivni rok pak počinje teći od smrti ostavitelja.
Zakon prilikom određivanja roka zastare razlikuje i činjenicu je li naslijeđena imovina u posjedu poštenog ili nepoštenog posjednika. Rok za zahtijevanje ostavine prema poštenom posjedniku iznosi godinu dana od dana vašeg saznanja da imate pravo na nasljedstvo i to je subjektivni rok. Predmetni rok ograničen je objektivnim rokom koji se ne može produžiti i taj rok je maksimalno deset godina i računa se od smrti ostavitelja. Ukoliko se imovina nalazi u posjedu nepoštenog posjednika, onog koji je znao da pravo na nasljedstvo imovine imaju i druge osobe, pravo zahtijevati nasljedstvo zastarijeva za 20 godina od smrti ostavitelja.
U parničnom postupku tužbeni zahtjev postavlja se na utvrđenje da se rješenje o nasljeđivanju koje je donijeto stavlja izvan snage i da više ne proizvodi pravne učinke te se ponovno utvrđuje tko su nasljednici iza pokojnog ostavitelja.
