Za porezni i pravni tretman nekog odnosa relevantno je stvarno stanje, ono što se doista događa, a ne ono što je napisano u nekom ugovoru.
Honorar je kolokvijalni naziv za isplate koje se sukladno poreznim propisima smatraju drugim dohotkom.
Naime, osobe koje su kod malog poduzetnika zaposlene, rade njegovim sredstvima i u njegovom prostoru, ili u prostoru ili drugom mjestu u koje ih je poduzetnik uputio, obično su njegovi zaposlenici. Radi se o nesamostalnom radu, za koji se sklapaju ugovori o radu temeljem kojih se isplaćuju plaće. K tome, radna prava i ostali odnosi radnika i poslodavca regulirani su brojnim drugim propisima. Također, mali poduzetnik kao poslodavac ima i raznih drugih obaveza koje su povezane s tom činjenicom.
Mali poduzetnici bi rado te sve komplikacije izbjegli, pa i dalje često misle da je dovoljno da s nekim sklope ugovor o djelu, pa da im isplaćuju honorare. Naravno, to je nemoguće.
Naime, za porezni i pravni tretman nekog odnosa relevantno je stvarno stanje, tj. ono što se doista događa, a ne ono što je napisano u nekom ugovoru. Stoga, ukoliko je priroda posla i odnosa kao što je gore opisano, ugovor o djelu ili honorarnoj isplati neće biti valjan, a poslodavac koji ga je sklopio bit će kažnjen jer je zapravo imao nelegalno angažirane radnike, tj. radilo se o radu “na crno”.
Dakle, ako je planirao ovakav ugovor držati u ladici da bi ga pokazao inspektoru, može taj dio slobodno i izostaviti, jer je učinak jednak. Dapače, samo dokazuje namjeru prikrivanja.
S druge strane, isplaćivati nekome honorare za rad koji je obavio, prilično je skupa varijanta: na svakih 100 kn koje isplaćujete takvom suradniku, istovremeno u državnu kasu trebate uplatiti još gotovo isto toliko za doprinose, porez i prirez - koji su obavezni.
Ako netko za poduzetnika obavlja autorsko djelo, onako kako je ono opisano Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravim (“Autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno”), onda se već po samoj prirodi stvari ne radi o radu, već o samostalnom postupanju autora.
Isplata za takva djela je znatno porezno povoljnija, pa je ukupni trošak autorskog honorara za četvrtinu veći od iznosa koji će primitelj dobiti.
Ako poduzetnik honorarno angažira strane državljane, što je danas česti slučaj, osobito u uvjetima poslovnih odnosa koji se sklapaju i isporučuju putem interneta, tada je porezno postupanje zapravo isto: i za strance je potrebno za ugovore o djelu platiti doprinos za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj, a plaća se i porez na dohodak po istoj stopi od 25%, kao i za naše državljane, a prirez se ne plaća.
Stranac k tome treba prethodno pribaviti hrvatski porezni broj - OIB. Da bi to mogao, treba osobno pristupiti u poreznu upravu ili na pravni način ovlastiti nekoga da to učini u njegovo ime.
Za isplatu autorskog honorara strancu vrijede ista pravila što se tiče poreza, a doprinosi se ionako ne plaćaju.
Postoji mogućnost da na posebnoj tiskanici kakvu traži naša porezna uprava stranac dostavi potvrdu svojeg mirovinskog zavoda (iz strane države) da je pripadnik njihovog sustava mirovinskog osiguranja. Ukoliko s tom državom Hrvatska ima sklopljen ugovor iz područja mirovinskog osiguranja - isplatitelj (poduzetnik) neće morati platiti doprinose, već samo porez. Međutim, dok takvu potvrdu ne posjeduje, poduzetnik ne smije preskočiti plaćanje doprinosa.
Naravno, kao i sve druge isplate, i ovakvi honorari moraju biti istovremeno popraćeni JOPPD obrascem, koji poduzetnik predaje elektronski, putem aplikacije E-porezna.
S obzirom da je za cijeli niz poslova moguće angažirati studente putem studenskih servisa, srednjoškolce tijekom školskih praznika, pod određenim uvjetima zaposliti i umirovljenike (a da oni ne izgube mirovinu) ili na ograničen broj sati zaposliti već zaposlene osobe, isplata po honorarima je zadnja mogućnost kojoj poduzetnici pristupaju.
Međutim, za sve je ovo potrebno vršiti unaprijed prijave na mirovinsko osiguranje, jer razdoblje u kojem smo to mogli činiti unatrag je završeno s početkom 2015., kada je nastupio propis po kojem je to potrebno napraviti i do osam dana prije početka rada.
Ako to poduzetnik nije učinio, zaposlenik radi na crno do trenutka prijave.
