Jedno od najčešćih pitanja koje mi postavljaju na društvenim mrežama potiče od osoba (najčešće žena) koje izrađuju neke vrste rukotvorina i koje u određenoj mjeri uspijevaju prodati.
Zahvaljujući internetu i našoj nacionalnoj odlici da kupnju bez računa doživljavamo kao građanski otpor neučinkovitom i korumpiranom sustavu, te osobe same sebe počnu doživljavati kao poduzetnike. Reda radi, požele doći i do neke vrste pečata.
Ako pažljivo iščitaju ranije tekstove u ovoj rubrici, naći će odgovore i izračune za sve opcije, ali danas ću pokušati sve objediniti u jednom tekstu.
Najjednostavniji način je otvoriti domaću radinost ili sporedno zanimanje. Sve djelatnosti kojima se može baviti obrtnik, danas su dostupne i u takvom jednostavnijem načinu registriranja. Postupak se vodi u Uredu za gospodarstvo.
Razlika u odnosu na obrt je u tome što nositelj neće biti član obrtničke komore, čime će mu mjesečno ostati pedesetak kuna u džepu, i što u godini dana neće smjeti isporučiti više od iznosa deset prosječnih plaća, tj. nešto manje od 80.000 kuna.
Slijedeća je mogućnost otvoriti obrt. I to se čini u Uredima za gospodarstvo, ili pri servisu Hitro. Eventualne uvjete propisane za konkretnu djelatnost provjerite tamo, a oni su isti za oba do sada spomenuta oblika registriranja.
Ono što ljudi najčešće misle je da sporedna djelatnost omogućava bavljenje s nečim u manjem opsegu i bez plaćanja poreza, a kamoli doprinosa. Međutim, ipak nije tako.
Dapače, isto je za domaću radinost, sporedno zanimanje i za obrt: ako se ne bavite trgovinom i ugostiteljstvom, možete ući u sustav paušalnog oporezivanja, što morate zatražiti od poreznika u roku od 8 dana od otvaranja. U tom slučaju plaćat ćete za doprinose oko 16.000 kn godišnje, a za porez od 1.500 - 2.500 kn. Ako imate sreću da ste istovremeno negdje zaposleni, tada ćete plaćati manje za doprinose, tj. između 5.000 i 6.000 kn godišnje, a porezna će obveza biti ista.
Ako ne odaberete paušalno oporezivanje, dužni ste voditi poslovne knjige u kojima ćete utvrditi dohodak, koji će biti oporezovan ovisno o njegovoj visini, primjenom poreznih stopa po razredima.
Međutim, u tom slučaju ćete doprinose plaćati oko 22.000 kn godišnje, a ukoliko ste zaposleni - na utvrđeni godišnji dohodak platit ćete 35% za doprinose.
Slijedeći način registracije po složenosti bili bi j.d.o.o. ili d.o.o. Razlika je u cijeni registracije: 700 kn za jednostavno i 4.500 za d.o.o.; te u minimalnom iznosu kapitala: 10 kn u j.d.o.o. ili 20.000 kn u d.o.o.
Poduzeća moraju voditi financijsko knjigovodstvo, utvrđivati dobit i na nju plaćati porez, i nije im dostupno paušalno oporezivanje. Doprinose plaćaju samo za one s kojima sklope ugovore o radu, ako to učine.
Iako se otvaraju jednako brzo i lako kao obrti, poduzeća zahtijevaju veću brigu i angažman za one koji će poslovati u malom obimu, a zatvaranja su im i skupa i komplicirana.
Kad smo sve te lijepe brojke istresli na papir, možemo zaključiti samo jedno: ili će hobi morati prerasti u pravu malu manufakturu u kojoj će vlasnik raditi i petkom i svetkom da bi sve te obaveze uspio podmiriti, ili će hobi ostati hobi, a web trgovina cvjetati i nadalje - bez računa, a kamoli fiskalizacije.
Poduzetništvo, pa i ono najmanje, ozbiljan je posao i nikako ne može biti hobi. Barem ne u lijepoj nam našoj!
Sretno!