Osoba s kojom nisam u srodstvu oporučno mi je ostavila svu svoju imovinu. Bračni drug joj je umro, potomke nije imala, a živi srodnici u trenutku njene smrti bili su sestra i nekoliko nećaka. Svi oni žive u inozemstvu i strani su državljani, a njihove mi adrese nisu poznate. Javna bilježnica rekla je da ne može postupiti po oporuci (iako je valjana), zbog toga što bi na ostavinsku raspravu morala pozvati sestru i nećake, a što nije bilo moguće. Budući da se radilo samo o nešto pokretnina male vrijednosti, odustala sam od ostavinske rasprave. No, pitam se je li bilježnica ispravno postupila, budući da sestra i nećaci ionako nisu nužni nasljednici, a što se tiče njihovih adresa - pa nisam ja dužna znati ih?
U Vašem slučaju Javni bilježnik je očigledno postupao u skladu s odredbom članka 215. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju, a koji omogućuje da se ne provodi ostavinska rasprava u situaciji kada je ostavitelj iza sebe ostavio samo pokretnu imovinu, a osobe koje su pozvane na nasljedstvo ne zahtijevaju provođenje ostavine.
Međutim, a bez obzira na status srodnika ostaviteljice kao nužnih nasljednika, ukoliko je problem bio s podacima o prebivalištima odnosno boravištima osoba koje su pozvane na nasljedstvo, to se moglo riješiti u skladu s odredbama Zakona o nasljeđivanju. Javni bilježnik je od nadležne ispostave MUP-a sasvim sigurno mogao pribaviti podatak o tome imaju li osobe koje su pozvane na nasljedstvo prijavljeno prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj. Ukoliko nemaju boravište ili prebivalište u RH, postoji mogućnost da im se postavi privremeni zastupnik koji će zastupati njihova prava i interese u ostavinskom postupku, a da ih se pozove putem oglasa objavljenog u Narodnim novinama, u skladu s člankom 218. stavak 3. ZN-a. Dostava takvog poziva ima se smatrati dostavljenom po proteku roka od šest mjeseci od dana objave oglasa u NN. Na ovaj način bili bi ispunjeni uvjeti za vođenje ostavinskog postupka i donošenje rješenja o nasljeđivanju.
