Porezno pravilo nalaže da se s danom zatvaranja obrta svi njegovi primljeni računi imaju knjižiti u izdatke, a svi njegovi izdani računi u primitke. I obveza PDV-a se utvrđuje na isti dan
Činjenice o oporezivanju, o kojima ćemo ovdje pisati, ili bolje rečeno, njihovo nepoznavanje od strane poduzetnika i nedovoljna komunikacija s knjigovođama, koštala je imetka nemali broj poduzetnika upravo u našim krajevima, u doba teškoća u poslovanju škverova. Mnogo je tužnih priča o tome bilo ispričano na marginama dnevnog tiska, a sada neka nam posluže kao podsjetnik i kao prilika da naučimo na pogreškama.
Zanimljivo je kako je tema o kojoj ću pisati „tablica množenja“ u knjigovodstvenoj struci, znanje koje se ubraja u ona primarna, s kojima radimo svaki dan. Stoga dolazim do zaključka kako su vjerojatno ti poduzetnici odbacili svoje knjigovođe kao „nepotreban trošak“ kod pojave prvih poteškoća u poslovanju. Čitatelje ove rubrike pozivam da ne čine istu grešku.
U čemu je, dakle, stvar?
Kao jednu od primarnih prednosti obrta, mnogi će navesti upravo činjenicu da PDV i porez na dohodak (rezultat poslovanja) plaćaju tek na iznose naplaćenih potraživanja.
Da pojasnim, ako ste obrtnik i isporučili ste 100.000 kn, od čega ste naplatili tek 50.000 kn - osnovica za PDV bit će tek tih 50.000 kn. Također, u primitke će ući tek tih 50.000 kn, pridružit će im se plaćeni izdaci u istom poreznom razdoblju i na razliku će se obračunati porez na dohodak (detalje možete pronaći u prethodnim člancima u ovoj rubrici). Srećom za tog obrtnika, onih 50.000 kn koje nije uspio naplatiti do trenutka zaključivanja obračuna neće ga porezno opteretiti!
Slijedi, već predosjećate, onaj famozni – ali...
Ali, sasvim je izvjesno da bi taj obrtnik procijenio da njegovo poslovanje u uvjetima takve naplate više nema smisla i zatvorio bi svoj obrt ili, službenim rječnikom, brisao ga iz registra obrta.
Dapače, za razliku od vlasnika poduzeća, koji bi svoje poduzeće zatvarao u postupku koji traje 6 i više mjeseci i košta nekoliko tisuća kuna ,ovaj bi obrtnik svoj obrt sretno zatvorio u jedan dan, za cijenu od oko 200 kuna.
Porezno pravilo nalaže da se s danom zatvaranja obrta svi njegovi primljeni računi imaju knjižiti u izdatke, a svi njegovi izdani računi u primitke. I obveza PDV-a se utvrđuje na isti dan, kao da su sva potraživanja naplaćena te se u propisanom roku mora uplatiti u proračun.
Posljedično, u poreznoj prijavi za razdoblje u kojem je obrt zatvoren, takav će obrtnik imati u primicima sve one nenaplaćene račune, zbog kojih je i zatvorio svoj obrt. K tome, i vrijednost njegove dugotrajne imovine (npr. veliki strojevi, vozila i sl.) imaju se knjižiti u primitke po njihovoj tržišnoj vrijednosti. Veliki primici obično znače i velike poreze na dohodak u veljači slijedeće godine... Slijede ovrhe nad novčanim sredstvima, nad pokretninama, pa nad nekretninama...
Poduzeća svoje porezne obveze utvrđuju prema izdanim računima, bez obzira na njihovu naplatu, što, naravno, predstavlja poteškoću u uvjetima nelikvidnosti u kojima živimo.
Kao i sve ostalo, i ova dva oblika poduzetništva imaju svaki svoje prednosti i nedostatke. Na vama je da ih budete svjesni i da mislite na njih dok poslujete.
Kad već pričamo o razlikama, zgodno je dotaknuti se i sasvim druge teme, a to je plaćanje doprinosa za obrtnike koji su istovremeno negdje zaposleni, što je dopušteno, naravno.
Takav obrtnik neće plaćati onaj mjesečni iznos od 1.713 kn za svoje doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, ali će na ukupno utvrđeni dohodak svojeg obrta (razlika između primitaka i izdataka) platiti 33%.
Je li to bolje ili nije, ovisi, naravno, o visini dohotka koji je ostvario. Važno je da je toga svjestan kad pokreće takav oblik poslovanja.
Vrlo je važno da, kao poduzetnik/ica, shvatite da nitko nije obavezan brinuti o uspjehu vašeg poslovanja, nitko osim vas! Zato, radite na svojoj informiranosti i izbjegnite pogreške koje se mogu izbjeći.
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici Makora knjigovodstvo i poslovne usluge.
