Ovaj tekst je inspiriran konzultacijama koje sam ovaj tjedan obavila. Ista se situacija vrlo često ponavlja i ovdje ću ju opisati s jedinom željom da se eventualno u njoj prepoznate i lakše napravite planove.
Konzultacije s osobama koje imaju namjeru pokrenuti poduzetništvo su mi najdraži dio posla, ma koliko su i najzahtjevniji. Upoznajem ljude raznih poduzetnih ideja, koji nisu podlegli modi kukanja i razmišljanja o problemima, pomažem im uobličiti ideju u dostupne forme, i izračunati isplativost poslovanja. Ako još nisu krenuli u registraciju, kroz razgovor dođemo i do zaključka što je za njih najpovoljniji odabir.
Razabirem tri tipa ljudi: oni koji imaju kristalno čistu ideju i razrađen plan; oni koji imaju uhodan neregistriran posao i sada ga iz nekog razloga žele registrirati, te oni koji tek naslućuju da bi mogli nešto samostalno raditi i ispituju svoje opcije.
Prvi dolaze s listom konkretnih pitanja, dio računice su već napravili i od mene očekuju informacije o formama poslovanja, porezima, raspolaganjima novcem i tsl. Optimistični su, ako ne i zaneseni, pogleda uperenog u budućnost.
Drugima teško pada sve što od mene čuju, ali već su se prije dolaska pomirili s činjenicom da će od registracije nadalje sve biti drugačije. I oni imaju konkretna pitanja, ali ta su nešto drugačije prirode. U razgovoru s njima obično osjetim zadršku u komentarima i neke teme ostanu netaknute, osim ako ja sama ne procijenim da su ipak dovoljno otvoreni da možemo i njima razgovarati. Malo su rezignirani i pažnja im je na sadašnjosti ili na neposrednoj budućnosti.
Trećima je posvećen ovaj tekst. Najčešće još negdje rade ili su netom dobili otkaz. Obično raspolažu nekim zanatskim vještinama koje su stekli školovanjem i višegodišnjim radom, i najčešće su u tridesetim godinama života. Oni se nalaze na pragu promjene paradigme u svojem životu, i zato osjećam da je moja odgovornost u razgovoru s njima najveća: želim im točno prenijeti sva svoja saznanja i iskustva, a ne ugasiti plamičak poduzetništva koji u njima još samo tinja.
Oni obično znaju sve o tome kako se neki posao obavlja, ali do sada sami nisu vodili niti jedan posao, pa tako potpuno zanemaruju presudni dio poduzetništva, a to je nastup na tržištu. Često se nisu niti sjetili da od nekog dana oni sami trebaju pronaći posao koji će raditi, pritom neminovno imati interakciju sa svojim kupcima i znati se nositi s time, te na kraju formirati realnu cijenu za uslugu koju nude, te ju uspješno i naplatiti. Ipak, uočili su da bi mogli raditi sami ono su do jučer obavljali za plaću.
Nastojim ih upoznati i sa svim tim aspektima poslovanja koji ih čekaju, a koje i sama prolazim više od 22 godine, a što se tiče tema poreza i pravnog određenja raznih oblika poduzetništva obično se dotaknemo samo načela i kontura, jer previše informacija i podataka ih samo zbuni.
Najčešće se pokaže oportunim da ih uputim da otvore obrt, i da nakon toga zatraže paušalno oporezivanje u poreznoj upravi. Ma koliko to značilo da je sigurno da moja tvrtka neće s njima poslovati, jer im knjigovođa neće trebati, radije se s njima pozdravim čiste savjesti.
Naime, sustav koji nema uhodanu podršku upravo takvim (budućim) poduzetnicima, zapravo potiče rad na crno, zato što na tržištu nema profitabilne podrške za takve poduzetnike. Oni nisu u stanju zaraditi dovoljno da plate taj isti sustav kroz iznos poreza i doprinosa, pravnike i porezne stručnjake da ih poduče osnovama poslovanja i da njima ostane dovoljno za normalan život.
Bilo bi nužno da je barem njima besplatna podrška kroz sustav osigurana. Nažalost, istina je sasvim suprotna, i oni mahom dobivaju krive i nepotpune informacije u raznim državnim institucijama. Državni službenici jedva da poznaju onaj dio propisa kojeg sami primjenjuju, a o drugim resorima znaju vrlo malo. Nevješti (budući) porezni obveznik često je sklon zaključku da je svaka izgovorena riječ s nekog šaltera jednaka onome što u propisima piše.
Paušalno oporezovani obrtnik godišnje mora za sustav zaraditi najmanje 16.155 kn ukupno za doprinose i za porez. To znači da mjesečno mora čiste zarade ostvariti barem tih 1.350 kn. Kad dodamo i iznos komorskog doprinosa, to je 1.400 kn. Ako su do sada radili za plaću od 3.500 4.000 kn, onda nam je jasno zašto se ljudi uplaše i izgube svako samopouzdanje.
Tako nesigurnom početniku je paušalno oporezovani obrt ipak najpovoljniji odabir. Iz njega je lako rasti u obrt koji vodi poslovne knjige, a po potrebi i prebaciti jednog dana poslovanje u poduzeće.
Oni koji su još u statusu zaposlenosti mogu obrt obavljati kao drugu djelatnost, koja će ih ako zatraže paušalno oporezivanje koštati godišnje najmanje od oko 6.300 kn do oko 11.100 kn, što ovisi o vrijednosti ukupnih godišnjih primitaka.
Nažalost, nije baš u svakoj situaciji moguće niti isplativo tako poslovati. Postoje zakonska ograničenja i sitne prepreke koje mogu nekima biti nesavladive, ma kako minorne bile. Potrebno je ipak poznavati konkretne okolnosti i na njih primijeniti znanje i iskustvo. Odvažni, koji vjeruju u sebe i samostalno stvaranje svoje budućnosti, neka mi se slobodno obrate.
Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
