Mali poduzetnici su skloni svu imovinu svog poduzetništva smatrati svojom vlastitom, pa su stoga česte i kazne kada se dogodi zla sreća da inspektori ulete u taj proces prije nego knjigovođa, koji obično zna zataškati tragove.
Obrtnik jeste kao fizička osoba izjednačena sa svojim poduzetništvom, ali je ipak imovina koja je stavljena u poduzetničke svrhe ili je nastala kao rezultat poduzetničkog procesa pod posebnim režimom.
Primjerice, obrtnik koji ima trgovinu ili ugostiteljski objekt treba s gotovinom koja se u objektu nalazi postupati po svim pravilima, iako nitko ne niječe da je to njegova imovina.
U poduzećima, s druge strane, imamo dodatno još i okolnost da postoji i formalno pravna odvojenost osobnosti osnivača i poduzeća kao pravne osobe.
Za naplate u gotovini i kreditnim karticama je svim poduzetnicima obvezna fiskalizacija kao proces prijave naplate poreznoj upravi u realnom vremenu, čemu slijedi primanje JIR broja koji se otisne na računu. U slučaju problema, izdaje se račun iz bloka ovjerenog na poreznoj upravi, a svi računi tako izdani moraju se kasnije fiskalizirati na propisani način.
Isti zakon o fiskalizaciji je odredio i visine blagajničkih maksimuma, tj. najviše dozvoljene iznose gotovine koje poduzetnici smiju imati u svojim blagajnama. Za većinu malih poduzetnika je to 10.000 kn, a tek za one s imovinom ili prihodima većim od 2 milijuna eura ili s više od 10 zaposlenih to je do 30.000 kn, ali za cijeli subjekt. Dakle, imate li pet zaposlenih i dvije trgovine, dopuštenih 10 tisuća kuna trebate rasporediti odlukom na te dvije blagajne. Imate li u poduzeću i tzv. glavnu blagajnu, za potrebe općeg poslovanja i refundacija, i nju trebate znati uključiti u ovaj raspored.
Čim iznos gotovine u blagajni prijeđe dopušteni maksimum, novac se treba polagati na žiro račun.
Blagajnički minimum nije određen propisom, ali ga poduzetnik može sam odrediti ako mu je potrebno da stanoviti iznos uvijek ostaje u blagajni, primjerice za potrebe vraćanja sitnog novca. Odluka o tome treba biti odložena u samoj blagajni.
Višak novca u blagajni uputit će inspektora na zaključak da je nešto prodano bez izdavanja računa, a manjak da nisu poštovani propisi o poslovanju s gotovim novcem.
Blagajne koje služe za refundacije gotovinskih plaćanja, putnih i sličnih troškova u poduzećima trebaju biti praćene s uplatnicama i isplatnicama i blagajničkim izvještajima i moraju se voditi za svaki promet gotovim novcem s poslovnog računa ili na poslovni račun. Dakle, podignete li gotov novac s računa poduzeća, trebate napraviti uplatnicu u blagajnu, pa tek iz nje isplaćivati novac putem isplatnica pojedinim osobama.
Gotovinsko plaćanje računa dopušteno je samo do iznosa računa od 5.000 kn.
Posljednjih par godina bitno je smanjen i popis isplata radnicima i ostalim involviranim osobama koje je dopušteno isplaćivati u gotovini. To su neoporezivi primici kao bozićnice i regresi, jubilarne nagrade, dnevnice, terenski dodaci.
Plaće se ne smiju isplaćivati u gotovini, već isključivo na račun.
Prilika je ovdje spomenuti i gotovinske isplate neoporezivih isplata onim radnicima koji imaju zaštićene račune. S obzirom da primjerice božićnica i regres nisu izuzeti iz ovrhe, njihova isplata u gotovini zapravo je zaobilaženje ovrhovoditelja, pa bi poslodavac u slučaju da ih tako isplati radnicima koji imaju zaštićene račune mogao doći u situaciju da sam plati radnikov dug, jer ovrhovoditelj ga na to može pozvati.
Dapače, isplaćuje li se na račun, takav primitak treba u cijelosti ići na obični (nezaštićeni) račun.
O svim ovim temama znat će vas savjetovati vaš knjigovođa, ali u prostorima trgovina i ostalih lokala gdje ste direktno izloženi kontroli, morate sami organizirati procese tako da poštujete propise. Knjigovođa ionako doznaje o vašem poslovanju obično tek po isteku mjeseca, a tamo gdje je u pitanju kolanje gotovog novca vrlo često nema mogućnosti naknadnih intervencija.
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
