Nakon dvije dražbe nekretnina se nije prodala, a sud je donio slijedeću odluku: "Obustavlja se ovrha u ovom ovršnom predmetu te se ukidaju sve do sada provedene radnje. Nalaže se ZK odjelu da izbriše zabilježbe ovrhe određene na nekretnini..." Napominjem da je ovo rješenje pravomoćno. To je bilo prije 8 godina. ZK odjel nije nikada izvršio brisanje, a jučer mi je od odvjetničkog ureda stigao prijedlog za novu ovrhu, koji je općinski sud i odobrio. Vjerodostojne isprave na kojima se sada temelji ova ovrha su: Ugovor o kreditu (iz 2003.), izvadak iz poslovnih knjiga i ZK izvadak. Može li ovrhovoditelj pokrenuti novu ovrhu unatoč ovom rješenju koje se temelji na ZK izvadku koji očito nije valjan? Koliko puta ovrhovoditelj može ići u naplatu potraživanja putem prodaje nekretnine, s obzirom na rješenje Općinskog suda kojim se ovrha poništava i obustavlja? Može li ovrhovoditelj ići u prodaju 3, 4, 20 puta ili je to zakonom točno određeno?
Zabilježba neke činjenice u zemljišnim knjigama služi kako bi svi sudionici u pravnom prometu bili obaviješteni o određenim činjenicama koje su vezane uz predmetnu nekretninu i koje mogu utjecati na upise u zemljišnim knjigama, opseg prava i obveza osoba koje su upisani kao nositelji prava vlasništva i sl. U konkretnom slučaju u skladu s odredbama Ovršnog zakona i Zakona o zemljišnim knjigama zabilježuje se činjenica da je u tijeku ovršni postupak predmet kojega je nekretnina iz razloga, jer se nakon takve zabilježbe u zemljišnim knjigama više ne provode upisi temeljem raspolaganja upisanih vlasnika (uknjižba vlasništva, založnog prava i sl.) Po rješenju suda ta je zabilježba trebala biti obrisana, no činjenica da nije ne čini vlasnički list nevaljanim.
Isprave koje ste naveli kao one na temelju kojih se pokreće ovršni postupak nisu vjerodostojne već ovršne isprave. Temeljem istih isprava ovrhovoditelj je vodio ovršni postupak koji je obustavljen iz razloga jer za predmet ovrhe (nekretninu) nije bilo zainteresiranog kupca. U takvoj situaciji sud donosi rješenje o obustavi ovrhe i ukida provedene radnje u postupku. Međutim, kako do obustave ovršnog postupka nije došlo iz nekog razloga koji pada na teret ovrhovoditelja, već iz razloga što za nekretninu prije osam godina nije bilo interesenata, zastarni rok od deset godina, u kojem ovrhovoditelj ima pravo predložiti novu ovrhu, počinje teći s danom pravomoćnosti rješenja o obustavi ovrhe. Dakle, ovrhovoditelj od tog dana ima novi rok od deset godina unutar kojeg može ponovno pokrenuti ovrhu, što je u ovom slučaju i učinio. Nema zakonskog ograničenja broja postupaka koje je ovrhovoditelj ovlašten pokrenuti da bi naplatio svoje potraživanje.
