Likvidiranje računa

Ovih dana stupio je na sna­gu novi Zakon o računo­vod­stvu, koji će se većim dijelom primjenjivati od Nove godine.

Ovdje ne bih prikazivala norme ni novosti, već bih se rado dotakla teme koja je jednako važna nama iz knjigo­vodstvenih servisa i malim po­duzetnicima koji nas ugovorno angažiraju da za njih obavlja­mo značajnu radnju koja rezultira njihovom poreznom oba­vezom.

Moju struku u narednom razdoblju očekuje potreba za službenim certificiranjem i oče­kujemo novi podzakonski akt koji će odrediti kako ćemo do certifikata doći, pod kojim uvjetima i cijenama i ono za mnoge najvažnije: hoće li se do sada stjecani certifikati ovlašte­nog računovođe priznavati ili više neće vrijediti ništa.

To će dovesti do višeg stupnja uređenosti u samoj struci, ali će vrlo vjerojatno rezultirati i konkretnije razgraničenim odgovornostima između po­duzetnika i knjigovođa.

Prije više od 25 godina, ka­da je otvorena mogućnost oz­biljnijeg privatnog poduzetniš­tva, vrlo naglo je nastala potreba za računovodstvenim uslu­gama. Tržišna potreba je brzo zadovoljavana na različite na­čine i od strane različito ospo­sobljenih osoba.

Opća (ne)urednost u propi­sima i u njihovoj primjeni cijelo vrijeme doprinosila je upravo takvom razvoju situacije. Ako je vjerovati najavama, to­me je brzo kraj. Ipak, sve će opet ovisiti o primjeni.

Likvidiranje računa od stra­ne odgovorne osobe poduzet­nika, ili druge osobe koju je odredio/la, je radnja koju se često preskače. Mali poduzet­nik, onaj koji nema uopće za­poslenih ili ih ima tek nekoliko, i koji nema razgranate poslovne procese, obično trči za poslom i realizacijom i ne­ma puno volje baviti se dokumentima. Najradije bi da mu sve radi netko drugi i vrlo je rašireno shvaćanje da se svime što ima veze sa “papirima” tre­ba baviti knjigovođa.

Ipak, ne može biti baš tako.

Likvidiranje računa je proces u kojem netko provjerava materijalnu ispravnost podataka na dokumentu u pogledu sadržaja i podataka o vrstama i količinama isporuka koje su na njemu prikazane.

Primjerice:

Je li račun izdao onaj kome je dao narudžbu i s kim je po­sao ugovorio ili neki drugi poduzetnik? Ima li sve potrebne podatke o tom izdavatelju računa? Jesu li točno navedeni podaci o primatelju, odnosno samom poduzetniku koji je račun primio? Je li ispravno navedeno vrijeme isporuke? Jesu li prikazane količine koje su doista primljene ili više ili manje od toga? Jesu li zara­ču­nate cijene u skladu s ugovo­renima? Je li rok dospijeća is­taknut na računu točno ona­kav kakvog je ugovorio sa svojim partnerom, tj. dobavlja­čem? Je li račun ispisan na me­diju koji će omogućiti njegovu trajnu čitljivost ili je možda već u trenutku likvidiranja iz ne­kog razloga nečitljiv, pa je pot­rebno zatražiti novi ispis? Ako se radi o usluzi, je li doista primljena upravo ta usluga i u toj količini koja je prikazana na računu? Ima li sam podu­zetnik dodatne dokumente ko­ji potvrđuju obavljenu isporu­ku usluge? Ima li potrebe da sam evidentira dodatne podat­ke vezane uz tu uslugu radi mo­guće kasnije kontrole? Ima li potrebe da se neki podatak s računa upiše u pomoćne knjige - skladišne evidencije ili inventurne liste? I tome slično...

Ovo su samo neke od radnji u postupku likvidiranja računa koje knjigovođa ni ne može obaviti jer nema saznanja o svim elementima poslovnog procesa koji je računu prethodio.

I mi knjigovođe često smo skloni popustiti klijentu, osobito ako dokumente primamo u zadnji čas prije roka za podnošenje izvještaja. Ipak, isprav­no bi bilo da počnemo inzistirati na dokazu da je podu­zet­nik izvršio likvidiranje računa kojeg nam donosi za knjiženje u poslovne knjige.

Njegov potpis na ulaznom računu, a po mogućnosti i broj pod kojim ga je urudžbirao u svoje evidencije, bio bi takav do­kaz. Hoćemo li biti dovoljno ustrajni da u svakom slučaju to ishodimo? Osobno se nadam da hoćemo.

I mi smo najčešće mali po­duzetnici koji smo posljednjih  godina prisiljeni puno ulagati u svoje znanje. S novom oba­vezom certificiranja, naši će troškovi porasti, pa možda poč­nemo više poštivati sami sebe. Cijene naših usluga su otprilike na polovini cijena naših europskih kolega, a njihov porast teš­ko možemo oče­kivati s obzi­rom da nam je i gospodarstvo na kraju svih lis­ta uspješnosti, a poduzetnika je svaki dan sve manje. Možda barem da kre­nemo inzistirati na razgrani­če­nju odgovornosti?