S obzirom da je doba godišnjih odmora i da je pozornost malo kome usmjerena ka planiranju poduzetništva, pokušala sam se prisjetiti nekolicine čudnih situacija kojima sam svjedočila zajedno sa svojim klijentima u državi koja se zaklinje u podršku malom poduzetništvu.
Možda odustanete kad pročitate, a možda još više zagrizete da ostvarite svoj poduzetnički san u svojoj domovini!
U isto vrijeme pod istim nebom (čitaj: zakonima) postoje poduzetnici bez imovine i imovina bez vlasnika. Naime, upravo ovih dana jednome se poduzetniku posrećilo da je naišao na referenta u banci koji je pristao zatvoriti jedan jedini i glavni poslovni žiro račun poduzeća. Oznaka “glavni račun” ima značenje da je taj račun primaran za prisilne naplate. I dok sam nebrojeno puta čula odgovor da je bankovni račun moguće zatvoriti tek kad se otvori drugi i označi ga se glavnim, ipak gledam u izvod klijenta u kojem piše da je račun zatvoren, a znam da drugog računa nema i da nije pokrenuo nikakav likvidacijski postupak.
S druge strane, ovih sam dana imala iskustvo postojanja bankovnog računa poduzeća koje više ne postoji, jer je nakon okončanog stečaja brisano iz sudskog registra. Znam i za zemljišta, kuće i vozila kojima su kao vlasnici upisana poduzeća koja su izbrisana i više ne postoje.
Znam za poduzeća registrirana na nepostojećim adresama i za ljude koji su zapeli i odustali od otvaranja obrta jer nisu imali dokument koji ih povezuje sa adresom na koju su ga željeli registrirati.
Znam za obrte kojima su godinama kao stručni voditelji bile upisane osobe koje su istovremeno primale naknadu za nezaposlene i za poduzeća koja ostvaruju značajne prihode bez ijednog zaposlenog ili na drugi način angažiranog.
Znam da ima poduzeća koja više godina nisu podnijela financijske izvještaje, niti su platila jednu lipu u proračun, a poslovali su bez problema. Nažalost, znam i za one kojima je naplaćena naknada za opomenu od 200 kn za dug od 500 kn, i to za akontaciju poreza na dobitak (kojega na kraju nije ni bilo, jer je poslovao s gubitkom).
Zadnjih nekoliko mjeseci gledam kako nekim direktorima stižu rješenja o obvezi plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje na osnovicu u visini prosječne plaće, a drugima ne stižu.
Ako je direktor koji je rješenje ipak dobio, istovremeno u tom poduzeću na neodređeno vrijeme novozaposlena osoba mlađa od 30 godina - po jednom je propisu poduzeće oslobođeno obveze da za njega uopće plaća taj doprinos, a po drugom je obvezno plaćati ga više od 1.500 kn mjesečno.
Već drugu godinu se po knjigovodstvenim servisima troši više vremena na izvještavanje, i to putem kompliciranog sustava šifriranja, o isplatama koje ne podliježu oporezivanju, nego o onima koje jesu oporezive.
Od proljeća se po poduzećima i obrtima panično ispunjavaju tablice o satima odmaranja radnika, pod prijetnjom kazne od 100.000 kn i za netočno ispunjenu tablicu.
Odnedavno se mora imati dokaz o tome da je radnik primio obrazac o isplati plaće. I dok je u sudskim i upravnim postupcima dovoljno imati dokaz da ste nešto na propisan način poslali, ovo je jedina situacija u kojoj to nije dovoljno. Ako vam radnik iz nekog razloga ne potpiše, mogli biste se loše provesti!
Također odnedavno radnici trebaju dobiti obračun neisplaćene plaće koji predstavlja ovršnu ispravu. Međutim, ako poslodavac odluči ne dati im ni novac ni tu potvrdu - sudbina im je ista kao i prije tog propisa! Država je naime puna poslodavaca koji su spremni izdavati potpisane potvrde o svom nedjelu!
Hoćete li se svemu ovome zgražati ili se grohotom smijati ovisi samo o vama. Ja znam samo da je više nego jasno da je nužno potrebno da vam se posreći.
Stoga, kao i uvijek: Sretno!