Mali poduzetnici, osobito oni na početku poslovanja, ulažu prilične napore da svladaju radnju izdavanja računa. Nekoliko propisa uređuje formu samog računa, a k tome je potrebno znati i razne vrste napomena koje se na računu često moraju navoditi.
Za one koji naplaćuju u gotovini, stvar je relativno jednostavna: kupuju certifikat na Fini, odabiru kojim će se programom služiti, povezuju certifikat i program, te prilikom prodaje i naplate fiskaliziraju račun. To je postupak kojim se u realnom vremenu na server Porezne uprave prijavljuje tko je i koliki je iznos naplatio u gotovini.
Poduzetnici od mnogobrojne ponude programa za pisanje računa izabiru onaj koji zadovoljava njihove potrebe u cijelosti. Neki, naime, omogućavaju ispis samo na običnom papiru, neki na posebnim POS pisačima; neki su povezani sa programskim rješenjima za skladišta, ili druge specifične grane poslovanja i td. Za fiskalizaciju je nužna internetska veza, a hoće li ona biti putem interneta fiksne linije ili mobilnih usluga - ovisi o odluci i potrebi poduzetnika.
Do kraja lipnja svi su dužni prijaviti kojim programom se služe, a odgovorni su za njihova rješenja jednako kao i programeri. Ovo je novost, koja je proizašla iz često prisutnog zaobilaženja fiskaliziranja. Vidjet ćemo njezine rezultate u drugoj polovici godine.
Oni koji ne naplaćuju gotovinski ili karticama, već na transakcijski račun, ne trebaju fiskalizirati. Oni mogu pisati račune i rukom ili običnim programom za obradu teksta, ali moraju se pobrinuti da račun ima sve potrebne sadržajne dijelove.
Primjerice, i paušalno oporezovanom obrtniku će se razlikovati račun kojeg piše za domaćeg ili stranog građanina od onoga kojeg ispostavlja stranom poduzetniku, bilo gdje u svijetu. Iako nije u sustavu PDV-a, dužan je primjenjivati propise iz Zakona o tom porezu i navoditi napomene koje iz njega proizlaze.
Poduzetnici u građevinarstvu i srodnim djelatnostima i kada su u sustavu PDV-a, nisu uvijek obavezni zaračunati taj porez, jer to ovisi o vrsti usluge koju su isporučili, te o statusu primatelja kojeg je potrebno na vrijeme provjeriti.
Svi koji rade s inozemstvom imaju posebni set propisa koje trebaju pratiti, ovisno o tome isporučuju li dobra ili usluge. I tako dalje… mnogo je varijanti!
Ono što je svima zajedničko je: vrijeme kada se račun izdaje, potpuni podaci o isporučitelju i primatelju, datum i vrijeme izdavanja, datum isporuke i datum dospijeća.
Poduzeća su, dodatno, na svim dokumentima dužna navoditi i osnovne podatke o poduzeću, upravi, temeljnom kapitalu i td.
Važno je pitanje kada se račun izdaje. To je uvijek po završetku isporuke, osim u slučajevima kontinuiranih isporuka - jer se tada račun piše na kraju mjeseca za isporučeno u tom mjesecu.
Drugim riječima, nije prepušteno izdavatelju računa da odlučuje kada će ga napisati, već je on obavezan poštivati propis o tome.
Vrijeme nastanka dužničko-vjerovničkog odnosa je, naime, to vrijeme kada je potrebno izdati račun. Naravno, da poduzetnik može sjesti i napisati taj račun i koji dan kasnije, ali to ne bi smjelo biti više od 15 dana kasnije. U svakom slučaju, kao vrijeme isporuke treba navesti ono kada se stvarno i dogodio taj odnos.
Ovo je dio s kojim mnogi nesvjesno griješe, a drugi svjesno manipuliraju. Taj datum, naime, određuje mnogo kasnijih konsekvenci. Primjerice: obvezu ulaska u sustav PDV-a, mogućnost izlaska iz njega, prihode, načine oporezivanja dobiti ili dohotka itd…
Sve detalje o pisanju računa trebali biste doznati od svojeg knjigovođe.
Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
