PDV i carina se plaćaju prije preuzimanja dobara sa carinskog skladišta. Najčešće se sve zajedno plaća špediteru, koji zadržava iznos za svoju uslugu a pripadajući dio uplaćuje u državni proračun
Danas i naredni tjedan mi je cilj prikazati osnovni tijek procesa i dokumenata u slučajevima kada poduzetnici nabavljaju dobra iz inozemstva. Naravno, primjereno ovoj rubrici, zadržat ću se na najčešćim primjerima koji se pojavljuju u malom poduzetništvu, kako bi obrtnici i poduzeća stekli sliku o svojim obvezama, a za sve konkretne detalje upućujem prvenstveno na računovođe koji prate poslovanje ili na porezne savjetnike.
Za početak, naglašavam da se obveze ne razlikuju za obrtnike i za poduzeća, jer tu zna biti nerazumijevanja. Ostatak nerazumijevanja najčešći je kod onih koji su prethodno ‘isprobavali’ poduzetništvo, pa su zapravo postupali kao građani. Ono što slijedi odnosi se na registrirane poduzetnike (kod nas formalno drugačiji ne postoje, iako ih je prepun internet).
Od 2013., otkako smo u EU, razlikuju se procesi ako je nabava iz države članice od one iz svih drugih država. Nabava iz EU naziva se stjecanjem, dok se nabava iz svih ostalih država svijeta naziva uvozom.
Krenimo od uvoza: bez obzira kojim kanalom je došlo do spajanja kupca (hrvatskog poduzetnika) i dobavljača (inozemnog prodavatelja) proces je isti. Dakle, ako je kupnja ostvarena putem neke internetske trgovine (web shop-a) ili direktnim kontaktom sa ino partnerom, proces je isti. Inozemna roba sa računom dolazi na hrvatsku granicu, gdje je ocarinjena posredstvom špeditera.
Postoje varijacije oko toga tko je angažirao špeditera (prodavatelj ili kupac), te oko toga je li prijevoz i špedicija u cijeni nabavljene robe ili nije. Navedene odrednice trebaju biti poznate carini prilikom carinjenja. Manje pošiljke koje dolaze poštom, bivaju ocarinjene na poštanskoj carinarnici u jednostavnom postupku.
Naravno, svi troškovi nastali prilikom uvoza čine ukupnu nabavnu cijenu dobara.
Carinarnica obračunava i PDV na uvezena dobra.
PDV i carina se plaćaju prije preuzimanja dobara sa carinskog skladišta. Najčešće se sve zajedno plaća špediteru, koji zadržava iznos za svoju uslugu a pripadajući dio uplaćuje u državni proračun.
Komplet dokumentacije uvoza obuhvaća račun ino dobavljača sa svim podacima o kupcu i dobavljaču, dobrima i ostalim uvjetima bitnim za posao; transportne dokumente i račune za njih, špediterske dokumente i račun za tu uslugu i carinsku deklaraciju. Ako su dobra stigla dostavnom službom (tzv. brza pošta), obično ona obavi i špediciju.
Carina će uvijek biti dio nabavne cijene, dok će se PDV moći koristiti kao pretporez ovisno o tome je li uvoznik u sustavu PDV-a i ovisno o svrsi nabave dobara.
Ako je kupac u sustavu PDV-a i nabavlja dobra za - primjerice - osnovna sredstva, materijal ili opremu, moći će u istom mjesecu kada uvozi iskoristiti plaćeni PDV kao pretporez.
Ako nije u sustavu, PDV mu je trošak.
Ako nabavlja dobra za svrhu za koju pretporez nije dozvoljeno koristiti, knjigovođa će provesti knjiženja na način da se ispoštuje ovo pravilo, a PDV će također biti trošak. No, radi li se o nabavi dobara za poslovne poklone, polovica PDV-a neće biti porezno priznati trošak.
Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
