U okviru porezne reforme koja stupa na snagu početkom 2017. promijenjen je i Zakon o fiskalizaciji, pri čemu je proširen krug obveznika njezine primjene, te od 1.7.2017. više neće biti poduzetnika koji nisu obvezni fiskalizirati gotovinski naplaćene račune.
Podsjetimo se što je fiskalizacija: to je proces prijavljivanja naplata gotovim novcem, koji je propisan za sve koji posluju s ciljem ostvarivanja dobiti ili dohotka.
Postoje dijelovi propisa o fiskalizaciji koje moraju primjenjivati svi poduzetnici. To su: donošenje internog akta i način numeracije računa, na kojima također moraju biti i neki podaci koji su propisani upravo Zakonom i Pravilnikom o fiskalizaciji.
Dakle, ako ste poduzetnik koji ne naplaćuje novčanicama, već isključivo na transakcijski račun, dužni ste svejedno imati interni akt, te na njemu definirati svoje poslovne jedinice, kako će one biti označene na računima, koja će biti naplatna mjesta i koji operateri će na njima raditi.
Također, vaši računi moraju biti numerirani na određeni način - u tri dijela. Prvi je dio brojčane oznake onaj koji određuje broj računa, drugi poslovnu jedinicu, a treći naplatno mjesto.
Svake godine prvi račun koji izdajete mora imati broj 1, a dalje redom dodjeljujete brojeve koji slijede.
Poduzetnici koji nemaju poslovni prostor, navest će svoje sjedište kao mjesto poslovne jedinice.
Oni koji u nekom trenutku svojeg poslovanja započnu gotovinski naplaćivati, uvest će novu poslovnu jedinicu, koja će biti fiskalno povezana s poreznom upravom, te će ona saznavati o vašim računima i naplatama onog trenutka kad se one i dogode.
Naplata kreditnim karticama od samog je početka jasno definirana kao gotovinska naplata, a naplata putem raznih internet servisa podložna je fiskalizaciji ovisno o postavkama ugovora, o čemu postoje mišljenja Porezne uprave.
Najvažnija novost novog propisa je obveza i paušalno oporezovanih obrtnika da najkasnije od početka narednog srpnja izdaju račune putem naplatnog uređaja, a one koje gotovinski naplaćuju da i fiskaliziraju. Da bi to mogli, trebaju nabaviti certifikat u Fini, a nakon toga odabrati neki od računalnih programa i opremu kojom će provoditi fiskalizaciju.
Svi poduzetnici trebaju voditi računa da su obvezni koristiti samo programe koji ne omogućavaju “zaobilaženje” fiskalizacije, a da su sada i propisom označeni kao odgovorni za ta programska rješenja, jednako kao njihovi proizvođači ili održavatelji. Dapače, poreznike treba obavijestiti koji program se koristi, pa je za očekivati da će vrlo brzo biti napravljeno reda na tržištu.
Osim toga, svi su poduzetnici dužni do kraja lipnja ponovo obavijestiti poreznike o poslovnim prostorima u kojima obavljaju fiskalizaciju.
Istim zakonom je određen i blagajnički maksimum koji predstavlja najveći dopušteni iznos gotovine koju pojedini poduzetnik smije imati u blagajni. Praktično to znači da svaki poduzetnik, ovisno o svojem uobičajenom iznosu prometa, redovno nosi polog na žiro račun prije nego dosegne maksimum.
Paušalno oporezovani bit će u prvoj skupini poduzetnika i maksimum će im biti 10.000 kn.
Da odgovorim na pitanje nekolicine “novaka” u ovom području: ovo ne znači da se dnevno ne smije naplatiti više od tog iznosa, nego da će u slučaju tako uspješnog poslovanja novac više puta dnevno trebati nositi u banku.
Naravno, takvi će brzo izaći iz paušalnog oporezivanja, čak i s novim cenzusom od 230.000 kn!
Moj je dojam da su ovoga puta tvorci porezne reforme uzeli u obzir stvarne situacije, što se iz izmjena ovog propisa najbolje vidi. Njegove dobro znane rupe su zakrpane.
Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
