Danas ću se ponovo osvrnuti na mogućnost zajedničkog poslovanja više fizičkih osoba, tj. ortaštvo.
Kada upotrebljavamo ovu riječ, većini je prva asocijacija poslovanje sa svrhom ostvarivanja zarade, a kada upotrijebimo riječ 'udruživanje' mnogi će pomisliti da se poduzetnici udružuju kroz udrugu. Ipak, udruge nemaju uopće poduzetnički karakter, iako se i time mogu baviti.
Dvije ili više fizičkih osoba mogu se pravno udružiti radi supoduzetništva na više načina:
Prvi je način da sklope ortački ugovor i otvore zajednički obrt.
Ukupno ostvaren dohodak takvog obrta se dijeli na ortake, a nakon toga se za svakog od njih izračunava iznos poreza, jer on ovisi o svim ukupnim vrstama dohodaka za svaku osobu pojedinačno.
Doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje svaki će od ortaka plaćati u punom iznosu od oko 1.800 kn mjesečno, što se često previdi jer budući 'kompanjoni' krivo predvide da će i to dijeliti.
Ako je jedan ortak zaposlen, tada doprinose neće plaćati tijekom godine, već će na svoj udio u dohotku obrta platiti 35% doprinosa, i to po isteku poslovne godine i na temelju rješenja porezne uprave. Hoće li to biti više ili manje od drugih ortaka, ovisi o visini tog dohotka, jer iznos nije fiksni. Ostala opterećenja obrta se dijele, jer ona predstavljaju izdatak obrta u trenutku plaćanja.
Druga je mogućnost da ortaci sklope društveni ugovor i osnuju poduzeće. Oni će u njemu biti osnivači, jer samo njima pripada udio u dobitku poduzeća.
Direktorima to ne pripada. Njima pripada naknada za upravljanje - kao plaća, ili kao drugi dohodak.
Ako je ortaka dva ili tri, imaju mogućnost otvoriti i jednostavno društvo (j.d.o.o.), a ako ih je više morat će otvoriti d.o.o. ili neki drugi oblik poduzeća.
Spomenutim društvenim ugovorom definirat će ortaci osnovne odrednice novog poduzeća, kao što je naziv, sjedište, djelatnosti i tsl., ali i svoje međusobne odnose, visinu pojedinačnih osnivačkih uloga, diobu dobitka i td. Među osnivačima mogu biti i pravne osobe (primjerice, druga poduzeća).
Za poslovanje poduzeća neće odgovarati niti jedan od ortaka, ako nije član uprave.
Dakle, ortakluk na način da jedan bude osnivač poduzeća, a drugi direktor - nije uopće ortakluk! U ovoj kombinaciji prvome pripada samo zarada, a drugome samo odgovornost.
Treća je mogućnost: otvaranje zadruge. Za njeno pokretanje treba biti najmanje sedam osnivača, a kasnije može primati još zadrugara. Među njenim osnivačima također mogu biti i pravne osobe.
Porezna pozicija same zadruge će biti najviše nalik poduzeću, a nakon što plati porez na dobitak, zadruga svoj dobitak dijeli zadrugarima.
Ako je zadrugar pravna osoba - to će joj biti prihod, a ako je fizička - to će joj biti dohodak. Da skratim priču, slijede vjerojatni dodatni porezi...
I za kraj, ostaje nam za spomenuti udruge. One se osnivaju radi zadovoljenja neke potrebe svojih članova ili društva, a ukoliko u popisu djelatnosti imaju i neku gospodarsku, od listopada će o tome saznati poreznici odmah, po službenoj dužnosti, pa će onda procijeniti je li ta udruga prijetnja ostalima na tržištu i hoće li ostvarivati dobit. Ako procijene da hoće, ta će udruga morati voditi poslovne knjige kao poduzeće i plaćati porez.
Time se udruge dijelom izdvajaju iz dosadašnjeg poreznog raja.
Ipak, domišljati već znaju kako će im udruga biti paravan iza kojega će udarati konkurenciju malom poduzetništvu.
No, njega država ne štiti! Ona samo pazi da se ne okrnji državi proračun, i zanemaruje činjenicu tko ga uopće puni. O toj temi bolje da niti ne započnem!
Sretno!