O porezu na dodanu vrijednost, kao o jednom od poreza koji određuju poslovanje malog poduzetnika, u ovoj rubrici je više puta pisano. Kraj godine je obično prikladno doba da ponovimo gradivo.
PDV nisu svi porezi, nego samo jedna vrsta poreza. Plaća se na razliku između ukupnih nabava i ukupnih isporuka u datom razdoblju.
U sustavu ovog poreza ne moraju biti svi, već samo oni koji se u njega dobrovoljno uključe i oni koji su prešli propisani prag isporuka. Otkako smo u EU u sustav PDV-a se može dobrovoljno ući i tijekom godine, za što se podnosi zahtjev i dobiva rješenje porezne uprave. Uobičajeno je ipak, ući u sustav s početkom neke godine, ili odmah po početku obavljanja djelatnosti.
S druge strane, oni koji nisu u sustavu, neće u njemu biti cijele godine, bez obzira na vrijednost isporuka. Međutim, vrijednost isporuka u toj godini koja je veća od 230.000 kn, rezultirat će obveznim ulaskom u sustav PDV-a s početkom naredne godine. O tome ste dužni poreznike obavijestiti do 15. siječnja, ali ste od prvog svog radnog dana nove godine dužni obračunavati PDV na sve svoje isporuke.
Oni koji žele svojevoljno u sustav s početkom naredne godine, poreznu upravu trebaju obavijestiti prije isteka ove godine.
U tuzemnom poslovanju većina je isporuka oporeziva stopom od 25, a neke sa 13% ili 5%
Međutim, u slučaju poslovanja sa poduzetnicima iz drugih država Europske unije, primjenjuje se propis o mjestu oporezivanja, pa su oni koji isporučuju u EU dužni ući u VIES bazu i primjenjivati prijenos porezne obveze na primatelja isporuke. VIES baza je registar poduzetnika EU sačinjen za potrebe PDV-a, s time da ne znači da su svi koji su u toj bazi istovremeno i sudionici sustava tog poreza u svojim matičnim državama. Baza služi tome da se može postići oporezivanje PDV-om u zemljama primatelja isporuka, čime se postiže ujednačenost.
Drugim riječima, ako i niste u sustavu PDV-a, a poslujete sa EU, morate se prijaviti u VIES bazu. Tako ćete platiti hrvatski PDV na dobra i usluge primljene iz EU, jer ćete svome dobavljaču predočiti svoj VIES broj i on će vam prenijeti poreznu obvezu (reverse charge).
Postoji i situacija kada hrvatski poduzetnik koji nije u PDV-u mora platiti PDV: u slučaju da primi dobra ili usluge iz trećih zemalja, i to bez obzira je li možda sličan porez (VAT) matične države obračunat na primljenom računu.
Oni koji tek počinju poslovanje obično su zbunjeni svim ovim pravilima i teško razaznaju što je za njih najpovoljnije, a što moraju učiniti. Ja savjetujem da stave u odnos ono što će isporučivati sa vrijednošću i vrstom ulaznih računa koje će primati.
Primjerice, ukoliko ćete poslovati sa građanima i imati malo ulaznih računa, zaključak je da je bolje ostati izvan sustava koliko god se može. Ukoliko ćete se baviti trgovinom, obično je poslovanje s građanima nedovoljan motiv za ostanak izvan sustava, jer su marže relativno male i dodatno budu smanjene ukoliko sadržavaju bruto iznos iz nabava.
Nasuprot tome, oni koji će isporučivati usluge poduzetnicima izvan Hrvatske uvijek će morati prenositi poreznu obavezu, pa će vjerojatno odlučiti ući u sustav s namjerom da koriste pretporez iz ulaznih računa koji će većinom biti iz Hrvatske. Dodatno, PDV na inozemne usluge koje će eventualno primati, neće rezultirati novčanim tijekom, jer će im istovremeno biti i pretporez.
Na kraju bih podsjetila na relativno novu mogućnost odabiranja plaćanja PDV-a po naplati. Ako to odaberete, na taj način ćete ga plaćati barem 3 godine. Izbor je dostupan onima koji tek ulaze u sustav i onima sa isporukama manjim od 3.000.000 kn.
Također, oni koji imaju isporuke manje od 300.000 kn i nisu u VIES bazi, mogu PDV plaćati tromjesečno.
Oni koji u sustav PDV-a uđu dobrovoljno, u njemu moraju biti najmanje 5 godina, a oni koji uđu po sili zakona moći će izaći čim im isporuke u jednoj godini budu manje od 230.000 kn.
Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici Makora knjigovodstvo i poslovne usluge