Plaća u naravi

Ovaj termin poznat je većini mojih kolega knjigo­vođa i svakodnevno se s njime koristimo i obraču­navamo ga, a našim je kli­jentima većinom egzotičan i teško razumljiv, pa ću danas o njemu nastojati nešto reći na jednostavan način.

Prvenstveni razlog zašto je nerazumljiv je teško pri­hvaćanje postulata radi ko­jeg je pojam uopće nastao. To je činjenica da je imovina vašeg poduzeća odvojena od vaše vlastite imovine, i ma koliko vi bili zaslužni za njeno stvaranje i ma koliko vi bili osnivač ili vlasnik svog poduzeća, sa tom imovinom ipak ne možete raspolagati po svom nahođenju.

 

Naslućujete već: zakono­davac (čitaj: država) je za to zainteresiran isključivo iz po­reznih razloga, tj. kako bi došao do dijela tog kolača, a ne zato da vam pomaže sa­čuvati neku vrijednost.

Dakle, kada kao podu­zet­nik poželite nešto od imo­vine poduzetništva dati ili koristiti, propisani su točni načini kako to smijete činiti.

Ako neko sredstvo po­že­lite dati na korištenje svom djelatniku, vrijednost koju bi takvo korištenje imalo na tržištu trebate obračunati kao plaću naravi u neto iz­nosu. Najčešći primjer u kojem se obračunava plaća u naravi je korištenje vozila. Propis se, naravno, treba primjenjivati i kod privatnih korištenja teretnih i dos­tavnih vozila, ali se ipak najčešće plaća u naravi ob­računava kod osobnih vozila, iz razloga što je to jedini način da svi troškovi koje poduzeće ili obrt imaju u vezi osobnog vozila terete poduzeće.

Ako ne obračunavate pla­ću naravi, tada poduzeće mo­že snositi samo 70% tro­škova, a na ostatak se treba platiti porez na dobit (ili umanjiti gubitak poduzeća).

Kako će to u praksi izgledati? Ako je vozilo u vlas­ništvu, tada će 1% njegove vrijednosti biti svaki mjesec neto plaća u naravi, koja će se pribrojiti redovnoj plaći po ugovoru o radu one osobe koja ga koristi za privatne potrebe. Ako je vozilo u najmu ili leasingu, tada će 20% mjesečne rate biti neto plaća u naravi. Ako vodite evidenciju o stvarnom ut­rošku, tada će svaki prije­đeni kilometar pomnožen sa 2 kn biti neto plaća u naravi.

Ako pratite ovu rubriku, tada znate da na svaku kunu neto plaće istovremeno u proračun uplaćujete od 45 do 60 i više lipa doprinosa i poreza.

Dodatno, ako korisnik vo­zila nije zaposlenik u svom poduzeću, tada će jedini način da isplatite plaću u na­ravi biti kroz isplatu drugog dohotka - što je zakonski i porezni naziv za ono što u razgovoru nazivamo honorar. Ova je opcija još i skuplja jer na svaku kunu neto dohotka, u proračun ide i 82 lipe za poreze i doprinose.

Istu ovu računicu vaš će knjigovođa primijeniti i za svaki drugi primitak u naravi: ljetovanja, zimovanja, nabavke osobnih stvari i sl. I budite mu zahvalni ako vas na to upozori, jer ako ove obaveze ne ispunjavate, po­rezni će nadzor isplate u naravi proglasiti izuzima­njem, na što ćete - osim kazne - platiti i puno veći porez na dohodak od kapitala.

Zato, birajte knjigovođu koji će vas čuvati od vašeg vlastitog neznanja!

Sretno!