Ako pratite ovu rubriku, tada znate da na svaku kunu neto plaće istovremeno u proračun uplaćujete od 45 do 60 i više lipa doprinosa i poreza.
Ovaj termin poznat je većini mojih kolega knjigovođa i svakodnevno se s njime koristimo i obračunavamo ga, a našim je klijentima većinom egzotičan i teško razumljiv, pa ću danas o njemu nastojati nešto reći na jednostavan način.
Prvenstveni razlog zašto je nerazumljiv je teško prihvaćanje postulata radi kojeg je pojam uopće nastao. To je činjenica da je imovina vašeg poduzeća odvojena od vaše vlastite imovine, i ma koliko vi bili zaslužni za njeno stvaranje i ma koliko vi bili osnivač ili vlasnik svog poduzeća, sa tom imovinom ipak ne možete raspolagati po svom nahođenju.
Naslućujete već: zakonodavac (čitaj: država) je za to zainteresiran isključivo iz poreznih razloga, tj. kako bi došao do dijela tog kolača, a ne zato da vam pomaže sačuvati neku vrijednost.
Dakle, kada kao poduzetnik poželite nešto od imovine poduzetništva dati ili koristiti, propisani su točni načini kako to smijete činiti.
Ako neko sredstvo poželite dati na korištenje svom djelatniku, vrijednost koju bi takvo korištenje imalo na tržištu trebate obračunati kao plaću naravi u neto iznosu. Najčešći primjer u kojem se obračunava plaća u naravi je korištenje vozila. Propis se, naravno, treba primjenjivati i kod privatnih korištenja teretnih i dostavnih vozila, ali se ipak najčešće plaća u naravi obračunava kod osobnih vozila, iz razloga što je to jedini način da svi troškovi koje poduzeće ili obrt imaju u vezi osobnog vozila terete poduzeće.
Ako ne obračunavate plaću naravi, tada poduzeće može snositi samo 70% troškova, a na ostatak se treba platiti porez na dobit (ili umanjiti gubitak poduzeća).
Kako će to u praksi izgledati? Ako je vozilo u vlasništvu, tada će 1% njegove vrijednosti biti svaki mjesec neto plaća u naravi, koja će se pribrojiti redovnoj plaći po ugovoru o radu one osobe koja ga koristi za privatne potrebe. Ako je vozilo u najmu ili leasingu, tada će 20% mjesečne rate biti neto plaća u naravi. Ako vodite evidenciju o stvarnom utrošku, tada će svaki prijeđeni kilometar pomnožen sa 2 kn biti neto plaća u naravi.
Ako pratite ovu rubriku, tada znate da na svaku kunu neto plaće istovremeno u proračun uplaćujete od 45 do 60 i više lipa doprinosa i poreza.
Dodatno, ako korisnik vozila nije zaposlenik u svom poduzeću, tada će jedini način da isplatite plaću u naravi biti kroz isplatu drugog dohotka - što je zakonski i porezni naziv za ono što u razgovoru nazivamo honorar. Ova je opcija još i skuplja jer na svaku kunu neto dohotka, u proračun ide i 82 lipe za poreze i doprinose.
Istu ovu računicu vaš će knjigovođa primijeniti i za svaki drugi primitak u naravi: ljetovanja, zimovanja, nabavke osobnih stvari i sl. I budite mu zahvalni ako vas na to upozori, jer ako ove obaveze ne ispunjavate, porezni će nadzor isplate u naravi proglasiti izuzimanjem, na što ćete - osim kazne - platiti i puno veći porez na dohodak od kapitala.
Zato, birajte knjigovođu koji će vas čuvati od vašeg vlastitog neznanja!
Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
