Prošli tjedan sam i sama imala neugodno iskustvo sa postupanjem bankovne službenice, koja ne poznaje razliku između ova dva pojma i da nisam reagirala reklamacijom, priča je mogla završiti kobno za mene i moje poduzeće.
Tema je jedna od onih koje objasnim našim klijentima čim sklopimo ugovor, jer sam kod preuzimanja knjigovodstva od drugih servisa više puta svjedočila kako je mali poduzetnik platio više poreza jer nije bio upoznat sa značenjem i upotrebom pologa utrška.
Dodatno, otkako postoje propisi o fiskalizaciji, posljedica može biti ne samo veći porez nego i kazna.
Ovdje sam već više puta spominjala poslovanje sa gotovinom. Većinom, opisivala sam što poduzetnik smije isplaćivati ili plaćati dobavljačima gotovim novcem.
Ova priča povezana je sa drugom stranom medalje: gotovinskom naplatom.
Tijekom 2013. godine postupno su svi poduzetnici postali obvezni sve što naplaćuju u gotovini istovremeno prijaviti serveru porezne uprave. To čine putem računalnih programa koji imaju integriran certifikat koji kupuju u Fini. Račun tako dobiva svoj JIR broj i poreznici isti čas imaju podatak o isporuci.
Isti su propisi ponovo uveli obvezne blagajničke maksimume, tj. iznose gotovog novca koje smijete imati u blagajni, a kad ih dostignete novac ste dužni polagati na žiro račun poduzeća ili obrta.
Ovo se pravilo odnosi na poduzeća, zadruge, obrte i samostalne djelatnosti.
Paušalno oporezivi obrti smatraju se fiskaliziranima putem knjige računa koja je prijavljena u poreznu upravu, a udruge ne podliježu pravilima o fiskalizaciji u neprofitnom dijelu poslovanja.
Kada ste tako utržili neki novac u svoju blagajnu, nosite ga u banku uplatiti na svoj žiro račun.
Ako se koristite procedurom koju neke banke nude putem dnevno-noćnog trezora, sav novac koji tako stavite na svoj račun bit će tretiran kao polog utrška.
Ako, međutim, novac nosite na tzv. bankovni šalter, naučite razlikovati polog od uplate.
Polog je, naime, upravo ova gore opisana situacija: ono što ste utržili kroz poslovanje svojom isporukom dobara ili usluga - stavljate na žiro račun. Polog je vezan uz utržak.
Proviziju banci za takvu transakciju vaše će poduzetništvo platiti putem mjesečnog računa koji ćete dobiti od banke, a na samom šalteru nećete plaćati proviziju.
Na uplatnici će u poljima uplatitelja i primatelja pisati naziv vašeg poduzeća ili obrta.
Međutim, postoje prilike kada ćete na račun svog poduzetništva željeti uplatiti novac radi očuvanja likvidnosti, tj. zato što vam fali novca da nešto platite. U tom slučaju nećete raditi polog utrška, nego uplatu - jer to je pojam koji nema povezanosti sa vašim isporukama ili prometom, niti sa fiskalizacijom.
Na uplatnici koju ćete sami pisati ili dobiti (ovisno o banci) tada u polju uplatitelja mora pisati nečije ime i prezime.
Bankovna provizija u tom slučaju plaća se u gotovini u određenom postotku od iznosa i to prilikom same uplate.
Službenik za šalterom neće uvijek poznavati ove razlike i možda će željeti uštedjeti vama novac za proviziju, a sebi pojednostaviti posao i najčešće će predložiti ili sam upisati u opisno polje da se radi o pologu. Zato je nužno da ovu razliku poznajete sami, jer ćete sami imati i posljedice.
Porezne kontrole će, naime, sve što je na taj način došlo na vaš račun smatrati prometom, primitkom i posljedicom gotovinske naplate.
Vi možete dati nalog svom knjigovođi da to knjiži kao pozajmicu, ali to će trajati sve dok kontrola ne vidi!
Obrtnicima će se to dogoditi već prilikom verifikacije porezne prijave, jer se ukupan potražni promet po žiro računu mora biti usklađen sa iznosom primitaka, a sve razlike se moraju moći pismeno dokazati. Tada opravdanja kako 'niste znali', 'mislili ste', 'banka je krivo napisala' ili 'knjigovođa mi nije rekao' neće pomoći!
Stoga, odgovorno vodite svoje poduzetništvo i budite svakodnevno svjesni svoje pozicije: nitko nije dužan pomagati vam i upozoravati vas. Osim onih koje za to plaćate.
Sretno!