Svjesna toga da će
neke informacije iz ovog teksta onima koji rade na crno zapravo koristiti kao
smjerokaz, ipak ću pokušati nagovoriti sve registrirane male poduzetnike da tri
puta razmisle prije nego sami pristanu bilo što nabaviti na crno.
U vrijeme kada veliki
brat zahvaljujući svim tzv. ‘gadgetima’ koje koristimo može doznati gotovo sve
o našim životima, pokušajmo okrenuti rakurs: koliko se poduzetništva putem
njega plasira?
Ovdje nećemo govoriti o
samozvanim domaćim ‘freelanserima’ - koji registriraju domenu u nekoj drugoj
državi, smjeste ju na neki prekomorski server i onda raspale udarati
konkurenciju nama registriranim malim poduzetnicima koji pola dana rade za
sustav.
U pravno uređenom bijelom svijetu ta milozvučna
riječ označava one koji samostalno nastupaju na tržištu, što bi trebalo značiti
upravo - male poduzetnike. Kod nas, većinom se njome kite oni koji nisu nikako
registrirali svoje poduzetništvo i koji prodaju svoje umotvorine putem
interneta. Ako se radi o nekoj drugoj vrsti posla i o radu u lijepoj našoj,
onda naplatu obavljaju na crno. Rijetkim izuzecima se duboko ispričavam na
uopćenoj slici.
Svim ostalim, pravim
malim poduzetnicima, internet je samo još jedan prodajni kanal. Da bi mogli
bilo koju svoju robu ili uslugu prodati putem interneta, trebate na neki način
registrirati svoje poduzetništvo: obrt, poduzeće, samostalna djelatnost, pa čak
i udruga su opcije koje Vam stoje na raspolaganju.
Postoji niz djelatnosti
za koje niti ne trebate imati poslovni prostor, već ih možete obavljati u svom
domu ili na terenu. Oni koji će imati poslovni prostor ili čak i prodavaonicu,
ili radionicu - također mogu i putem interneta nuditi svoje proizvode i usluge.
U praksi vidim da je
ostvarena prodaja putem vlastite ‘web trgovine’ obično malog obima. Za širi
doseg do kupaca, vjerojatno ćete se trebati obratiti nekom većem sustavu, od
kojega ćete zapravo unajmiti platformu za web prodaju i istovremeno uvrštavanje
u pretraživačku bazu tog sustava, što ćete dodatno i platiti. Ako doista
planirate prodavati putem prodajnog dijela vlastite web stranice, pobrinite se
za dobru poziciju na tražilicama, jer ju u protivnom nitko neće posjećivati.
Onima koji žele plasirati
usluge, a ne proizvode, zapravo je još lakše i oni nikako ne bi smjeli
propustiti internet kao mjesto svojeg predstavljanja. Ako ne ulaganjem u
registraciju domene, zakup servera (poslužitelja) i izradu samog sadržaja, onda
barem otvaranja stranice na društvenim mrežama, od kojih je kod nas Facebook
najrašireniji.
Putem interneta kao
medija možete ostvarivati i prihode i rashode.
Kada nešto prodate putem
interneta, dužni ste za isporuku ispostaviti račun, isto kao da ste prodali
drugim putem. Taj račun treba imati sve sadržajne elemente kao i svaki drugi
račun, a sav prihod ostvaren prodajom roba ili usluga putem interneta dužni ste
prijaviti kao prihod svojeg obrta ili poduzeća, te na njega platiti PDV, ako
ste u sustavu, a kasnije i sve druge poreze.
Naplata putem servisa kao
što je PayPal je posebna priča, iz razloga što isti servis nudi i naplatu i
kupnju sa njihovog računa, pri čemu je odgovornost direktora ili nositelja
obrta naročito velika, jer on je dužan prijaviti našim vlastima sav ostvareni
promet, a ne tek ono što je stiglo na žiro račun u nekoj od hrvatskih banaka.
Koliko je to provjerljivo, to je druga priča!
Ako jeste u sustavu PDV-a
i to kao tromjesečni obveznik, tada imajte na umu da ćete prilikom prve prodaje
u Europsku Uniju postati mjesečni obveznik!
Ako kao poduzetnik putem
interneta obavljate neku kupnju putem interneta, također ste dužni znati
nekoliko stvari: ako kupujete dobra (stvari), tada ćete za uvoz (nabavku iz
bilo koje treće zemlje, koja nije EU) trebati pribaviti carinske dokumente,
koje će vam većinom moći pribaviti tvrtka koja se bavi dostavom iz tih zemalja,
ili angažirajte špeditera. Ako nabavljate iz EU, tada imajte na umu i svoje
obaveze prema Zakonu o PDV-u, prema kojem ste dužni u čitavom nizu situacija
obračunati sami PDV, čak i kada niste u sustavu tog poreza.
Jedino ako su ispravnim
načinom nabavljena i plaćena dobra ili usluge, ona će moći biti knjižena kao
rashodi vašeg poduzetništva. Na vama je da se pobrinete da vam razni internet
prodavači iz tko-zna-kojeg kutka svijeta ispostave ispravan račun prema našim
propisima, a ako se dogodi da vam naplaćeno dobro nikada ne isporuče (čemu sam
također svjedočila) naknadno dobro pazite da ne biste kao direktor odgovarali
za nenamjensko raspolaganje sredstvima poduzeća. Stoga, ako nemate pravnih
dokaza da ste učinili sve da dođete do svojeg novca ili robe, na vrijeme se
pobrinite da plaćeni iznos ne završi u troškovima poduzetništva, jer će tako
utjecati na visinu poreza - na što su kontrole hipersenzibilne.
Svjesna toga da će neke
informacije iz ovog teksta onima koji rade na crno zapravo koristiti kao
smjerokaz, ipak ću na kraju pokušati nagovoriti sve registrirane male
poduzetnike da tri puta razmisle prije nego sami pristanu bilo što nabaviti na
crno. Ne shvaćate li da tako umanjujete vrijednost svake kune koju jeste
uplatili u proračun?
Razmislite, i sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge