Poticaji i krediti su jedan od načina financiranja poduzetničkih namjera ili procesa u tijeku, pa se njima ne koriste samo početnici, već i razvijeni poduzetnici.
S obzirom da kroz konzultacije primjećujem da nije sasvim jasna niti razlika između te dvije kategorije, a kamoli učinak koji oni imaju na poslovne rezultate, danas mi je namjera na jednostavan način to objasniti.
Poticaji raznih vrsta su uvjetno nepovratna sredstva. Uvjetno, iz razloga što najčešće propozicije natječaja određuju uvjete prije i poslije dodjele sredstava. Ove koji prethode, trebaju poduzetnici zadovoljiti da bi uopće mogli na natječaj aplicirati, a ove koji slijede po dodjeli sredstava treba zadovoljiti naknadno, sa samim dodijeljena sredstvima, te onome tko je poticaje isplatio dokazati da su sredstva utrošena na ugovoreni način u cijelosti. Ako se u tome promaši, sredstva se moraju vratiti.
Veseli me kad čujem kako su danas detaljno razrađeni načini i rokovi tog dokazivanja, jer nije tako davno da sam svjedočila nekolicini zlonamjernih i lako provedenih otuđenja. Do njih je uglavnom dolazilo jer javna tijela nisu imala jasno utvrđene rokove i odgovornosti za kontrole, a i ovršni su zakoni bili drugačiji. Osobno mi je drago da je tako, jer s javnim novcem bi trebalo odgovorno raspolagati.
S obzirom da je poduzetnik poticajima nešto dobio, to mu predstavlja prihod ili primitak, osim u konkretnim slučajevima kad je Ministarstvo financija donijelo mišljenje da treba biti drugačije.
Primjerice, sredstva za samozapošljavanje koja dodjeljuje HZZ, zapravo nisu poticaji, već isplata potpore nezaposlenoj osobi, pa nisu primitak obrtniku koji ih primi na svoj žiro račun. Nisu primitak niti paušalno oporezovanom obrtniku, pa mu se zato neće niti zbrajati u propisani dozvoljeni limit za produžetak paušalnog oporezivanja.
U slučaju kada se ista vrsta poticaja isplaćuje na žiro račun novootvorenog poduzeća koje zapošljava tu nezaposlenu osobu, treba dobro proučiti konkretni ugovor: nekada će poticaj biti prihod, a nekada će se zapravo samo uvećati obaveza poduzeća prema osnivaču, koji se obvezao otvoriti tvrtku i novac k njoj kanalizirati.
Ako će biti prihod, tada ga treba sučeliti sa rashodima, a ako će oni uslijediti kroz dvije poslovne godine, računovođa treba pripadajući prihod odgoditi.
Ostale vrste poticaja u pravilu predstavljaju za obrtnika - primitak u visini izdatka, a za poduzeća prihod. U oba slučaja neće zapravo biti učinka na poslovni rezultat zbog istovremenih izdataka, tj. rashoda.
Krediti su zajmovi financijskih institucija, kojima prethodi postupak u kojem je istoj potrebno dokazati kreditnu sposobnost i dati jamstva povrata glavnice i kamata.
S obzirom na bezuvjetno povratni karakter financiranja, on ne predstavlja primitak, niti prihod poduzeća. Kredit predstavlja povećanje obveze obrtnika prema kreditnoj instituciji, pa se bilježi u obrtničku knjigu obaveza, dok kod poduzeća povećava pasivu u bilanci.
Kamate sadržane u anuitetima su obrtniku izdatak u trenutku plaćanja, kao i poduzeću što su rashod. Isto je i sa troškovima obrade kredita, ili troškovima pribavljenih jamstava.
Nedavno sam imala zanimljiv upit poduzetnika koji je ostvario prilično veliku dobit u ovoj godini, pa je zamislio dio novca upotrijebiti za lombardni kredit, tj. oročiti ga, a za njega dobiti druga, kreditna, sredstva. Njegova je zamisao bila da time utječe na visinu rashoda ove godine. Na njegovu žalost, učinak ne bi bio takav, jer bi samo došlo do promjene u vrsti njegove imovine, a učinka na rashode ne bi bilo.
Inače, lombardni krediti u pravilu funkcioniraju sa nezamjenjivom materijalnom imovinom, koja se stavlja u zalog, kako bi se zauzvrat dobila financijska sredstva.
Za zaključak: ono što je poduzetnik dobio, predstavljat će mu prihod, a ono što je posudio neće. Vrlo jednostavno i logično.
Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
