Ovih dana svi su portali prenijeli revoltirani pamflet jednog popularnog malog poduzetnika ležernog izgleda, sa nekoliko ne uvijek uspješnih pothvata, o tome kako seli poslovanje iz Hrvatske.
Kako u lijepoj našoj uspjeh mnogih vrijednih i uspješnih malih poduzetnika ostaje nezapažen, tako je nekima dovoljno da jednim dobro plasiranim intervjuom od prije 15-tak godina sebi 'zacementiraju' imidž uspjeha. Sa tog pijedestala uzimaju sebi za pravo soliti pamet nama ostalima koji vodeći svoje obrte i male firme hranimo svoje obitelji i one naših zaposlenika.
Iako me takvi bahatluci uvijek naljute, istovremeno mi daju i 'šlagvort' za teme o kojima pišem.
Ovaj puta to je 'trivijalnost' izgleda i sadržaja računa. Gledate li pravničke serije i filmove, sjetit ćete se kako se svi zaklinju u proceduru i to kako je upravo ona ta koja je temelj demokracije i jednakosti pred zakonom.
U mojoj struci je račun alat upravo te procedure, koja omogućava da su poslovi međusobno usporedivi i da se na sve primjenjuje isti režim.
Istina je da u Hrvatskoj najmanje tri različita zakona propisuju obvezni sadržaj računa, ali svaki kompetentni računovođa znat će vam reći koje elemente i koji sadržaj svaki mora imati. Gospodin sa početka priče si takvoga nije pronašao, ili je lakonski mislio da će mu njegov blogerski utjecaj pribaviti posebni tretman, što je izostalo - pa je dobio kaznu u visini od 60.000 kn (tako kaže).
Prema tome, ako ste vrijedni i uporni mali poduzetnik, ne igrajte se vlastitom sudbinom i osigurajte da dokumenti koje izdajete imaju sav propisan sadržaj, da ih izdajete u propisanim rokovima i prijavljujete kroz propisane obrasce. Ako vam je samomu / samoj to previše, platite sposobnom knjigovođi da to radi za vas.
Međutim, ne smetnite s uma da morate pratiti i sadržaj dokumenata koje primate od svojih partnera, najčešće dobavljača. Moguće je da taj prikaže PDV u svom računu, a da uopće nije u sustavu PDV-a. U tom slučaju, ni vi nećete moći iskoristiti taj PDV kao pretporez - iako niste uopće za to krivi. Štoviše, platit ćete i kamatu od dana korištenja pretporeza do dana kada to poreznici utvrde, a moguće i kaznu. Stoga, kad poslujete s novim dobavljačima, uzmite si truda i provjerite u javnim bazama podataka Porezne uprave je li taj doista u sustavu PDV-a.
K tome, provjeravajte i ostali sadržaj i zaglavlje računa svojih dobavljača. Propisi kažu da na njima mora biti porezni broj onoga tko račun izdaje. Porezni broj nije ni JMBG ni matični broj obrta, nego OIB, ma koliko to nekome izgledalo trivijalno.
I kad preseli posao iz Hrvatske, takav će uspješnik naići na neku drugu propisanu proceduru. Pitam se hoće li mu i ta zapeti u grlu!
Meni se ipak čini da je to dio našeg lokalnog mentaliteta u kojem se ne poštuje tuđi rad (osobito intelektualni), i u kojem se svi smatramo sposobnima raditi sve poslove. Svi bismo bili bolji izbornici od trenutnog, pravnike smatramo fiškalima, knjigovođe ćatama i piskaralima, itd. A kad nam se to obije o glavu - diži sidro!
E sad, ima nas i malih koji ne možemo sidro dignuti, ali bismo nešto ipak mogli naučiti: raditi vrijedno i pošteno, poslovnom partneru uredno platiti i zauzvrat od njega očekivati potpunu uslugu, stisnuti zube i doprinijeti tako svi skupa da našoj djeci bude bolje. Ovaj svijet će postojati malo dulje nego mi sami, pa bi ga valjalo poštivati.
Čini li vam se to logičnim?