Gledate li pravničke serije i filmove, sjetit ćete se kako se svi zaklinju u proceduru i to kako je upravo ona ta koja je temelj demokracije i jednakosti pred zakonom.


Ovih dana svi su portali prenijeli revoltirani pamflet jednog popularnog malog poduzetnika ležernog izgleda, sa nekoliko ne uvijek us­pješnih pothvata, o tome kako seli poslovanje iz Hr­vatske.
 
Kako u lijepoj našoj uspjeh mnogih vrijednih i uspješnih malih poduzetnika ostaje nezapažen, tako je ne­kima dovoljno da jednim dobro plasiranim intervju­om od prije 15-tak godina sebi 'zacementiraju' imidž uspjeha. Sa tog pijedestala uzimaju sebi za pravo soliti pamet nama ostalima koji vodeći svoje obrte i male fir­me hranimo svoje obitelji i one naših zaposlenika.

Iako me takvi bahatluci uvijek naljute, istovremeno mi daju i 'šlagvort' za teme o kojima pišem.

Ovaj puta to je 'trivijalnost' izgleda i sadržaja ra­čuna. Gledate li pravničke serije i filmove, sjetit ćete se kako se svi zaklinju u proceduru i to kako je upravo ona ta koja je temelj demokra­cije i jednakosti pred zako­nom.

U mojoj struci je račun alat upravo te procedure, koja omogućava da su pos­lovi međusobno usporedivi i da se na sve primjenjuje isti režim.
Istina je da u Hrvatskoj najmanje tri različita zakona propisuju obvezni sadržaj računa, ali svaki kompe­tentni računovođa znat će vam reći koje elemente i koji sadržaj svaki mora imati. Gospodin sa početka priče si takvoga nije pronašao, ili je lakonski mislio da će mu nje­gov blogerski utjecaj pri­ba­viti posebni tretman, što je izostalo - pa je dobio kaznu u visini od 60.000 kn (tako kaže).

Prema tome, ako ste vrijedni i uporni mali podu­zetnik, ne igrajte se vlastitom sudbinom i osigurajte da dokumenti koje izdajete ima­ju sav propisan sadržaj, da ih izdajete u propisanim rokovima i prijavljujete kroz propisane obrasce. Ako vam je samomu / samoj to previše, platite sposobnom knji­govođi da to radi za vas.

Međutim, ne smetnite s uma da morate pratiti i sa­držaj dokumenata koje primate od svojih partnera, najčešće dobavljača. Mogu­će je da taj prikaže PDV u svom računu, a da uopće ni­je u sustavu PDV-a. U tom slučaju, ni vi nećete moći iskoristiti taj PDV kao pretporez - iako niste uopće za to krivi. Štoviše, platit ćete i kamatu od dana korištenja pretporeza do dana kada to poreznici utvrde, a moguće i kaznu. Stoga, kad poslujete s novim dobavljačima, uzmite si truda i provjerite u javnim bazama podataka Porezne uprave je li taj doista u sustavu PDV-a.

K tome, provjeravajte i os­tali sadržaj i zaglavlje ra­čuna svojih dobavljača. Pro­pisi kažu da na njima mora biti porezni broj onoga tko račun izdaje. Porezni broj nije ni JMBG ni matični broj obrta, nego OIB, ma koliko to nekome izgledalo trivijalno.
 
I kad preseli posao iz Hr­vatske, takav će uspješnik na­ići na neku drugu pro­pisanu proceduru. Pitam se hoće li mu i ta zapeti u grlu!

Meni se ipak čini da je to dio našeg lokalnog menta­liteta u kojem se ne poštuje tuđi rad (osobito intelektualni), i u kojem se svi smatra­mo sposobnima raditi sve poslove. Svi bismo bili bolji izbornici od trenutnog, prav­nike smatramo fiškalima, knjigovođe ćatama i piska­ralima, itd. A kad nam se to obije o glavu - diži sidro!
 
E sad, ima nas i malih koji ne možemo sidro dignuti, ali bismo nešto ipak mogli na­učiti: raditi vrijedno i poš­teno, poslovnom partneru uredno platiti i zauzvrat od njega očekivati potpunu us­lugu, stisnuti zube i dopri­nijeti tako svi skupa da našoj djeci bude bolje. Ovaj svijet će postojati malo dulje nego mi sami, pa bi ga valjalo poš­tivati.

Čini li vam se to lo­gi­čnim?

Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge