O svim inozemnim računima poduzetnik je dužan obavijestiti poreznu upravu, a o događajima po tim računima je obvezan voditi poslovne knjige, jednako kao za račune u domaćim bankama
Poduzetnici koji posluju sa inozemstvom često postavljaju pitanje mogu li imati račune otvorene u stranim bankama. Ovo je osobito zanimljivo u moderno doba kada i bankarsko poslovanje putem interneta zapravo ne poznaje granice, jer su razne aplikacije dostupne iz svih krajeva svijeta.
Svaki obrtnik, bez obzira da li je paušalno oporezovan ili vodi poslovne knjige, jednako kao i poduzeće bilo koje vrste mora imati žiro račun otvoren u hrvatskoj banci. Ima li ih više, jedan će biti glavni i imat će prioritet u slučajevima prisilnih naplata. Podatak o broju žiro računa je u grupi podataka koji se podnose poreznoj upravi prilikom upisa u registar poreznih obveznika i za pravne osobe.
Računi su u većini banaka multivalutni, što znači da će se automatski formirati devizni račun za svaku valutu koja poduzetniku stigne iz inozemstva ili koju kupi od banke s namjerom da njome plati neku svoju inozemnu obvezu.
Ipak, raspolaganje sa deviznom gotovinom moguće je samo u iznimnim prigodama i banke ju rijetko pristaju isplatiti čak i fizičkim osobama, dakle obrtnicima. Pravne osobe za deviznu gotovinu moraju voditi devizne blagajničke izvještaje, jednako kao i za kune i opravdavati svaki utrošak imovine poduzeća.
Prodaja i kupnja deviza moguća je po tečajnoj listi banke pri kojoj je otvoren račun, a ta je redovno u korist banke i kost je u grlu poduzetnika.
U našem servisu imamo veći broj klijenata koji rade na svjetskom tržištu posredstvom portala za spajanje naručitelja i izvođača, a koji u tom procesu vrše i naplatu. Njihove provizije ne samo za činjenicu posredovanja nego i za naplate značajni su iznosi. K tome, postoje često i interna pravila kako se prije povlačenja sve ino valute moraju po njihovim tečajevima konvertirati u domaću valutu, a kako ne prepoznaju hrvatsku kunu a članica smo EU, tako našom valutom proglase Euro. Takvi poduzetnici prilikom povlačenja u Hrvatsku, završe sa Eurima na žiro računu, pa onda još jednom plaćaju naknadu za konverziju u kune da bi sredstva upotrijebili za isplatu plaća ili dobitka. Jednako je i obrtnicima.
Ino servisi koji ne posreduju, već samo služe za naplatu i plaćanje, konverzije vrše po svojim kursevima i dodatno naplaćuju naknade u slučaju povlačenja sredstava. Poduzetnik s takvih računa može vršiti i plaćanje svojim inozemnim dobavljačima.
O svim inozemnim računima poduzetnik je dužan obavijestiti poreznu upravu, a o događajima po tim računima je obvezan voditi poslovne knjige, jednako kao za račune u domaćim bankama. Da bi to mogao, od banaka ili online servisa mora moći pribaviti izvatke (eng: statement). Knjigovođa će se morati pomučiti da iz podataka koje će tu dobiti napravi ispravna knjiženja. Većina servisa ovu mogućnost daje tek u poslovnom modelu računa, koji su obično naplatni. Napominjem da popis transakcija i dokumenti koji ne sadrži početni i završni saldo nije dovoljan dokument, jer ne omogućava praćenje imovine poduzeća.
U svakom slučaju, bez obzira je li račun otvoren u banci ili putem online servisa, njima mora biti prijavljen stvarni vlasnik sredstava, a to je poduzetništvo. Kod poduzeća to znači pravna osoba, poduzeće, a nikako ne osnivač ili direktor.
Oni koji se iz poduzeća namjere koristiti servise u njihovom besplatnom obliku namijenjene fizičkim osobama, trebaju biti svjesni svoje pogreške.
Skrenula bih i pažnju na još jednu okolnost: činjenica naplate nekog potraživanja (računa) na strani račun treba biti u poslovnim knjigama prikazana na dan kad se to dogodilo, čak i ako je naplaćeno na inozemni račun. Ovo je osobito važno za obrtnike koji prate svoje primitke: oni trebaju evidentirati primitak na dan naplate na ino račun, a ne na dan kada su sredstva povukli na račun u domaćoj banci.
Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
