Propast zaliha porezno je priznati trošak tek do propisanih količina, a u slučaju više sile ili sličnih neuobičajenih događaja, djelatnici porezne uprave stvarno moraju posvjedočiti prekomjerna uništenja.
Svojim klijentima često moram objasniti zašto su skladišne evidencije važne i zašto su poreznici za njih jako zainteresirani, pa ću ovaj puta i s vama podijeliti te informacije.
Priča otprilike počinje u trenutku kada vi kao mali poduzetnik, obrtnik ili onaj koji posluje putem poduzeća, najčešće d.o.o. ili jednostavno društvo, nabavljate neki materijal ili robu koju namjeravate prodati u veleprodaji (drugim poduzetnicima) ili u maloprodaji.
Za kupnju ćete koristiti svoju imovinu u vidu novca. Tu ćete imovinu nabavkom materijala ili robe transformirati u drugu vrstu imovine, koja će se uskladištiti.
Pretpostavimo da ste do potrebnog novca došli tako da ste imali više prihoda od rashoda, pa ste tu razliku upotrijebili za nabavku. Da niste napravili tu transformaciju imovine iz novčanog u materijalni oblik - na razliku biste platili porez na dobit. Upravo to je razlog zašto su zalihe predmet porezničkog interesa.
Ako skladišta punite iz posuđenih izvora (od banke, investitora ili svojih privatnih pozajmica) tada će istovremeno sa povećanjem imovine (stanja na skladištu) doći i do povećanja obveza za zajmove - kratkoročne ili dugoročne.
U tom će slučaju vaše poduzeće doduše povećati imovinu, ali će povećati i zaduženje, a uprava očito procjenjuje da će poslovanjem pomoću te imovine ostvariti zaradu dovoljnu da isfinancira tekuće troškove uvećane za trošak posudbe - kamatu.
Kada će se materijal ili roba sa skladišta knjižiti kao trošak poduzeća?
Tek onda kada materijal stvarno utrošite za izvođenje usluge ili proizvodnju, ili kada robu prodate. Tada će nabavna vrijednost biti rashod, prodajna prihod - a razlika između te dvije vrijednosti bit će dobit (za ovaj primjer pretpostavili smo da nema drugih rashoda ni prihoda, jer se u stvarnosti svi zbrajaju).
Propast zaliha porezno je priznati trošak tek do propisanih količina, a u slučaju više sile ili sličnih neuobičajenih događaja, djelatnici porezne uprave stvarno moraju posvjedočiti prekomjerna uništenja.
Sve navedeno odnosi se i na zadruge i udruge, te na ostale pravne osobe.
Obrtnici, samostalne djelatnosti i svi koji posluju po propisima o porezu na dohodak, skladišne evidencije vode izvan financijskog knjigovodstva, jer ga ne primjenjuju. Oni bilježe samo izdatke i primitke u trenutku njihovog nastanka, tj. plaćanja.
To je istovremeno i objašnjenje zašto će obrtniku u slučaju zatvaranja obrta cjelokupna vrijednost zaliha postati primitak, pa će u toj zadnjoj godini poslovanja njegova porezna prijava izgledati bitno drugačije nego u ostalim godinama.
Ovo je istovremeno i razlog da se dobro s nekim posavjetujete ukoliko namjeravate zatvoriti obrt ili samostalnu djelatnost.
A vjerojatno i vaš knjigovođa zna što bi za vas bilo najbolje.
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
