Ako stvari krenu po dobru, posao se razvije i dođe do faze kada je ta jedna osoba preopterećena, vjerojatno su i prihodi došli do nivoa koji omogućava angažiranje drugih osoba. Za takvu potrebu ima više raspoloživih mogućnosti, s tim da svaka ima primjenu za određenu situaciju i najčešće nisu zamjenjive


U ovoj se rubrici obraćamo prvenstveno malim poduzetnicima, koji najčešće započinju poslovanje radeći sami, kao obrtnici ili kao zaposlenici u poduzeću koje su osnovali. Ovi u poduzeću su obično formalno-pravno osnivači i direktori, što može imponirati kao pojam, ali istovremeno znači da je breme cijelog poslovanja na jednoj osobi.

Ako stvari krenu po dobru, posao se razvije i dođe do faze kada je ta jedna osoba preopterećena, vjerojatno su i prihodi došli do nivoa koji omogućava angažiranje drugih osoba.

Za takvu potrebu ima više raspoloživih mogućnosti, s tim da svaka ima primjenu za određenu situaciju i najčešće nisu zamjenjive. Voljela bih da ovo poduzetnici osvijeste, jer internet je pun dezinformacija, a pravnoj asistenciji rijetko se obraćaju, što je dio našeg općeg mentaliteta da odvjetnici služe za sporove.

Ako je priroda poslovnog odnosa takva da omogućava da druga osoba potpuno samostalno, u okviru dopuštenih joj djelatnosti, isporučuje potreban posao - može se angažirati drugi poduzetnik za potrebne radove. Pri tome treba biti oprezan i ne koristiti takav obveznopravni (tj. ugovorni) odnos za prikrivanje nesamostalnog rada. 

Slijedeća mogućnost, za slučaj kada je poduzetniku potrebno da drugi obavi cjelovito djelo, sa svojim sredstvima, u svom prostoru i u vremenu koje sam sebi odredi uz poštivanje ugovorenog roka, je sastavljanje ugovora o djelu. On se obično primjenjuje u sporadičnim situacijama, jer ako se stalno primjenjuje - ukazuje upravo da se radi o trajnoj potrebi koja je karakteristična za radnopravni odnos.

Tako smo došli do najkompleksnijeg odnosa, onog  poslodavca i djelatnika. On nije reguliran Zakonom o obveznim odnosima kao prethodna dva, koji podrazumijevaju dva jednakopravna subjekta koja dobrovoljno ulaze u ugovorni odnos, već su radni odnosi regulirani Zakonom o radu. To je tako zato što se radi o situacijama u kojima je uvijek položaj poslodavca ipak povlašten u odnosu na zaposlenika. Povijesno su stoga ispregovarana određena zajamčena prava zaposlenicima, ne samo spomenutim Zakonom, već često i kolektivnim ugovorima na razini nekih grana djelatnosti ili većih kolektiva. Za male poduzetnike oni su bitni utoliko što neke od njih nadležni ministar proglašava obveznim za sve koji posluju u toj grani, bez obzira što oni nisu sudjelovali u njegovom potpisivanju. U ovom trenutku to su ugostiteljstvo i graditeljstvo. Kolektivni ugovori jamče zaposlenicima još veća prava nego ona iz Zakona.

Ugovori o radu mogu se sastavljati na određeno i neodređeno vrijeme te na puno ili nepuno radno vrijeme. Najmanje moguće radno vrijeme je jedan sat tjedno. Djelatnik ne smije pristupiti na posao dok ugovor nije sačinjen u pisanom obliku i potpisan od obje strane, a poslodavac ima obvezu prijaviti na HZMO i HZZO činjenicu zapošljavanja od sedam do jedan dan prije početka rada.

I na kraju, kratko o tome kako se isplaćuju pojedina gore navedena angažiranja. Drugom poduzetniku se plaća temeljem primljenog računa, a on sam podmiruje plaćanje doprinosa i brine o svom poduzetništvu. Ugovori o djelu se isplaćuju kao drugi dohodak na tekući ili žiro račun, uz obvezni obračun istoga i istovremeno podmirenje obveza za doprinose i poreze. Plaće zaposlenicima se isplaćuju temeljem obračuna plaće, također se istovremeno plaćaju doprinosi i porez i isplata se vrši na račun, a ne u gotovini.

S obzirom na današnje izazove s pronalaskom zaposlenika, želim svima što više adekvatnih zaposlenika!