Zakonodavac nas je sve doveo u situaciju da nam je poslovanje gotovinom prilično ograničeno, pa se sva plaćanja moraju provoditi posredstvom neke bankovne institucije

 

Više puta je u ovoj rubrici tema bila poslovanje s gotovinom u raznim aspektima, te smo redovno pratili promjene u propisima koje su se dešavale u šest godina. Za nove čitatelje/male poduzetnike slijedi kratki rezime propisa kakvi su sada na snazi.

Zakonodavac nas je sve doveo u situaciju da nam je poslovanje gotovinom prilično ograničeno, pa se sva plaćanja moraju provoditi posredstvom neke bankovne institucije. Postoji jedna situacija u kojoj novac završi u proračunu bez da je prethodno dulje vrijeme ‘tavorio’ u bankarskom sustavu, ali o tome kasnije.

Gotovinske isplate našim zaposlenicima ili nama samim poduzetnicima dopuštene  su samo za neoporezive svrhe, i to pod uvjetom da radnik nema ovrhu.

Gotovinsko plaćanje računa drugim poduzetnicima je dopušteno u slučaju kada je iznos računa manji od 5.000 kn. Čim je iznos računa veći, platiti ga moramo nalogom za prijenos (virmanom) ili karticom povezanom sa poslovnim računom našeg poduzetništva.

Naplata, naravno, ima isto ovo vrijednosno ograničenje uz kojega je nužna i fiskalizacija gotovinske naplate. Sa plaćanjem novčanicama izjednačeno je plaćanje kreditnim i debitnim karticama. Drugim riječima, kanite li u svom poduzetništvu naplaćivati gotovinom ili karticama, trebate prije toga provesti mjere i osigurati fiskalizaciju svojih računa.

Da biste mogli u realnom vremenu (u samom trenutku naplate) prijaviti svoju gotovinsku naplatu serveru porezne uprave, morate u Fini kupiti certifikat za fiskalizaciju, a da biste mogli prijaviti mjesto poslovnog prostora na kojem to činite morate kupiti drugu vrstu certifikata, na istom mjestu. Na taj način možete samostalno upravljati svojom fiskalizacijom i prijavljivati svoje (ponekad vrlo živahne) promjene radnog vremena, privremenih zatvaranja i slično.

Potreban će vam biti i softver za fiskalizaciju, kojih na tržištu ima dovoljno da pronađete kombinaciju koja je dovoljna da zadovolji vaše potrebe i sa cijenom koja neće opteretiti vaše poduzetništvo.

Čim poslujete gotovinom, trebat će i odluka o blagajničkom minimumu (iznosu koji je uvijek u blagajni i najčešće služi za osiguravanje sitnine) te o blagajničkom maksimumu (najvišem iznosu gotovine koji smije biti u kasi), koje moraju biti u samoj blagajni ili uz nju, potpisane od strane odgovorne osobe.

Blagajnički je maksimum propisan Zakonom o fiskalizaciji i ovisi o veličini poduzetnika i broju zaposlenih, pa oni razgranatog poslovanja neka provjere sa svojim knjigovođom, a mali poduzetnici mogu većinom primiti na znanje da je to iznos od 10.000 kn. Minimum nije propisan.

Fiskaliziranje računa je obvezno za sve koji obavljaju gospodarsku djelatnost, bez obzira na način njihovog oporezivanja. Drugim riječima, i paušalno oporezovani obrtnici - koji su najdulje bili oslobođeni od ove obveze - moraju fiskalizirati, jednako kao i udruge koje obavljaju gospodarsku djelatnost.

Poduzeća i udruge, jer su pravne osobe, moraju svaki iznos koji prelazi njihov blagajnički maksimum položiti na poslovni račun.

Obrtnici koji su pod ovrhom bilo koje vrste, obvezni su činiti isto jer ne smiju narušiti prioritete u naplati po ovrsi koja je u tijeku (ili više njih).

Ostali obrtnici nemaju obvezu polagati novac na račun, nego ga smiju koristiti prema svojoj nakani, uz uvjet da su u samoj blagajni ostavili potpisan dokument koji nedvojbeno ukazuje na trenutak kada su novac iz blagajne izvadili i koliki je iznos u pitanju. Naime, obrtnik slobodno raspolaže svojim novcem i sve se tretira kao akontiranje dohotka. Porez se plaća po isteku godine na osnovu porezne prijave, ili na temelju rješenja.

U ovom slučaju novac može biti u obrtničkom privatnom novčaniku, sve dok dio ne bude morao poslati u državni proračun.

Ovakav će obrtnik, međutim, morati biti vrlo oprezan i bit će nužno da ima izrazito jasnu i nedvojbenu komunikaciju sa svojim knjigovođom, kako bi poslovne knjige zrcalile stvarne poslovne događaje i kako bi se vodile pomoćne evidencije u prilog porezne prijave.

Knjigu blagajne obrtnici ne moraju voditi, dok je za pravne osobe obvezna za svako poslovanje sa gotovinom.

Sretno!


Teme i pitanja slobodno predlažite naFacebook stranici Makora knjigovodstvo i poslovne usluge