Iako su svim poduzetnicima troškovi rada pojedinačnog radnika u ovoj godini nešto veći, to nije nužno posljedica porezne reforme. Naime, svakog siječnja se počinje primjenjivati nova osnovica za minimalnu plaću, a to je ove godine 3.276 kn bruto, 156 kn više nego lani. Ukupan trošak takve plaće je 3.839 kn, od čega će zaposlenik dobiti 2.620, a razlika pripada državnom proračunu.

Poduzetnik može, dakle, računati da će na svaku kunu koju će dati zaposleniku potrošiti još 46 lipa. Ta se računica nije promijenila.

Želi li zaposleniku isplatiti 6.000 kn neto plaće, poduzetnik poslodavac treba računati na ukupni trošak 9.807,78 kn, što znači da će lako zapamtiti računicu:
za 1 kn djelatniku 63 lipe u proračun.

Za direktorsku plaću, koja je od ove godine propisana u minimalnom iznosu 5.030 kn, poduzeće će potrošiti 5.895,16 kn, od čega će direktoru na račun sjesti 3.970,24. Naravno, ako direktor radi u punom radnom vremenu.

Svi su izračuni rađeni na bazi osnovnog osobnog odbitka i bez prireza, koji ovisi o prebivalištu zaposlenika.

Za poslodavce koji poštuju propise i ugovaraju bruto plaću, nije došlo ni do promjene u trošku istih iznosa bruto plaća, jer je porezna reforma bila usmjerena na smanjenje oporezivanja plaća, pa je od istog iznosa više usmjereno radniku a manje u proračun.

Poslodavci koji su zadržali iste neto plaće, ove godine imaju niže troškove plaća. Mogu li očekivati sankcije ili će radnici biti sretni da dobiju plaću i zadrže posao?!

U pogledu angažiranja honoraraca, stvari su ove godine bitno drugačije. Uvedeno je obavezno obračunavanje doprinosa na sve honorare, pa i na one autorima i umirovljenicima - za koje se donedavno to nije plaćalo, a porezna je stopa za 1% niža.

Stoga je angažiranje osoba po ugovorima o djelu koje nije autorsko, ove godine značajno jeftinije: umjesto dosadašnjih 92 lipe na svaku neto kunu honorarcu, sada je potrebno platiti samo još 57 lipa.

Trošak rada i honoraraca se sada skoro izjednačio. Međutim, hoće li biti sada moguće izbjeći zapošljavanja i radnopravne obveze? Neće, jer i dalje je definicija rada i djela ostala ista i nije važno što na ugovoru piše, nego kakva je stvarna priroda ugovorenih poslova. Za rad je i dalje nužno zapošljavanje, tj. potpisivanje ugovora o radu i prijavljivanje radnika na mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

Za autorska djela se također plaćaju doprinosi, ali je njima priznato 30% dopuštenog izdatka, pa je iznos osnovice za obračun doprinosa i poreza manji. Na 1 kn autoru plaća se još 35 lipa za doprinose i porez.

Ako je autor član neke od umjetničkih udruga s javnim ovlastima, od koje pribavi odgovarajuću potvrdu, priznati izdatak moguće je uvećati za dodatnih 25%, pa će isplatitelj na 1 kn neto utrošiti još 23 lipe za proračun.

Ako je primatelj drugog dohotka umirovljenik, računica je sada jednaka i nema više oslobađanja od plaćanja doprinosa.

Zbog ovih izmjena propisa za očekivati je da će u nekim slučajevima poduzetnici ponovo posegnuti za ugovorima o djelu tamo gdje su do sada zapošljavali i pristajali na radnopravne obveze samo da bi manje potrošili. S obzirom na stanje na tržištu rada, za očekivati je da će u nemalom broju slučajeva i honorarci na to pristajati. Ipak, oni bi trebali misiti na mogućnost da dodatni porez na dohodak plate oni sami, temeljem rješenja porezne uprave u posebnom postupku.

Hoće li se to dogoditi ili neće, ovisit će o ukupnom iznosu njihovih godišnjih primitaka od drugog dohotka, te o ukupnom godišnjem dohotku po svim osnovama.

Naravno, isplatitelju to neće biti trošak.

Sretno!

Teme i pitanja slobodno predlažite na  Facebook stranici Makora knjigovodstvo i poslovne usluge