Tijekom godine namjerno sam stala sa temama iz područja poslovanja udruga. Do kraja listopada traje razdoblje prilagodbe statuta svih postojećih udruga sa Zakonom o udrugama, donesenim u listopadu prošle godine.
O svemu je ovdje bilo više puta govoreno dok smo očekivali taj propis. Kao i uvijek, vrijeme je učinilo svoje: neke su udruge uredno likvidirane, neke su to mogle učiniti i po jednostavnom postupku, druge su već posve uskladile svoje statute, uz pomoć pravnika ili samoposlugom objavljenih sadržaja na internetu, ali i dalje ima onih koji se nadaju da će sve proći bez posljedica i ako ne učine apsolutno ništa. Većina potonjih dolazi iz redova mojih miljenika: onih koji su u “dobra stara vremena” otvarali udruge da bi direktno i bez poreznih opterećenja udarali konkurenciju malim poduzetnicima, poslovne knjige držeći gotovo praznima.
Srećom, barem po propisima, takva su vremena prošla, jer su sada udruge potpuno izjednačene sa ostalim poduzetnicima uvijek kada se bave gospodarskom djelatnošću. Vještom, i za naše prilike neobično elegantnom, odredbom u Zakonu o porezu na dobitak i udruge su u takvom slučaju dužne utvrditi dobitak, platiti na njega porez, a ono što ostane koristiti za financiranje svoje djelatnosti i postizanje svrhe radi koje su i osnovane, a koja je opet određena statutom.
Istovremeno, čim su poduzetnici, dužne su biti i fiskalizirane, tj. dužne su u realnom vremenu na server porezne uprave prijaviti svaku gotovinsku naplatu kako je ona definirana Zakonom o fiskalizaciji - ukoliko ona potječe iz gospodarske djelatnosti.
Naravno, sve do danas traju dileme oko definicije gospodarske djelatnosti, jer čak i ono što udruga pruža svojim članovima često jeste gospodarska djelatnost.
U praksi, čini mi se da će najveći problem ponovo nastati u provedbi, jer ako odgovorna osoba prije početka obavljanja gospodarske djelatnosti tu činjenicu ne prijavi poreznoj upravi, a to ne učini niti neka više ili manje dobronamjerna osoba, na poreznoj upravi je da svojim putevima sazna da se takva djelatnost obavlja, i da poduzme daljnje korake.
Ipak, malo reda je nastalo tijekom ove godine već iz samog straha i zato što su mnogi načuli da se više ne može ono što se nekad moglo, pa su odlučili otvoriti poduzeće, najčešće j.d.o.o.
To je sasvim oportuna odluka onima koji niti ne očekuju donacije, i ne plediraju na sredstva iz proračuna, iz pukog razloga što je udrugama koje obavljaju gospodarsku djelatnost porastao trošak knjigovodstvenih usluga jer moraju voditi dvije vrste poslovnih knjiga.
To je prilika da objasnim i novu zabunu, koju primjećujem. Naime, postoji dio udruga koje mogu voditi knjigovodstvo evidentirajući prihode i rashode u trenutku naplate i plaćanja, tj. takozvano jednostavno knjigovodstvo po principima blagajne. To su one koje postoje duže od tri godine i imaju prihode i/ili ukupnu imovinu manju od 230.000 kn, i ne obavljaju gospodarsku djelatnost.
Sve ostale udruge, te novoosnovane udruge tijekom prve tri godine, obvezne su voditi dvojno knjigovodstvo, na konto karticama i po propisanom kontnom planu. Taj propis nije novost.
Dodatno, udruge koje obavljaju gospodarsku djelatnost sada moraju voditi dvostruke poslovne knjige: jedne po propisima za neprofitne organizacije u kojima je obuhvaćeno svo njihovo poslovanje; te druge, na odvojenim kontima kako bi mogle točno sučeliti prihode od gospodarske djelatnosti sa pripadajućim (dakle, ne svim) rashodima i utvrditi dobit i ispravno platiti na nju porez po stopi od 20.
Naravno da dvostruki knjigovodstveni posao i ispravno postavljanje ključeva po kojima će se raspoređivati rashodi na profitni i neprofitni dio u poslovnim knjigama više i košta, a nisu ga u stanju ni odraditi svi knjigovođe.
Osim programa koje su pisali tražeći novac, za koji mjesec sve će udruge morati imati napisan financijski program rada za 2016. godinu, i to bez obzira apliciraju li na javna sredstva ili ne. Jednostavno, ta im je obveza propisana Zakonom o udrugama.
U našem uredu spremno čekamo ozbiljne udruge, kakve pratimo cijelo vrijeme.
Sretno!