Završni računi

Ovo razdoblje u godini je za sve iz moje struke najstresnije. Veljača nam je prošla u izra­đivanju poreznih prijava obrtnika i ostalih koji posluju sukladno propisima o ostvariva­nju dohotka (fizičkih osoba), te financijskih izvješća za udruge, a tijekom ožujka moramo kom­pletirati završne račune za po­duzeća.

Obrtnici još ove godine pla­ćaju porez tek po dobivanju rješenja od porezne uprave, a slijedeće godine će ga plaćati istovremeno sa predajom po­rezne prijave.

Poduzeća, s druge strane, oduvijek to moraju činiti na dan podnošenja prijave poreza na dobitak, a također su sama dužna izračunati novi iznos akontacije tog poreza - koju će uplaćivati sve do podnošenja nove prijave, negdje za godinu dana.

Vjerujem da su vam vaši knjigovođe objasnili sve dokumente koje im potpisujete, a koji će u skraćenom obliku i to samo za poduzeća, biti i javno objavljeni i svima dostupni za proučavanje.

Obrtnicima se za obrtničku djelatnost utvrđuju svi primici i izdaci, i to samo oni koji su naplaćeni i plaćeni. Više puta sam ovdje pisala kako je to temeljna razlika, a najčešće i prednost obrtnika. Izuzetaka ima, jer svaki propis ima i kon­zekvenci koje nas jednom do­čekaju, a i o tome smo ranije podrobnije pisali.

Razlika između primitaka i izdataka je dohodak od obrt­ničke djelatnosti. Međutim, bu­dući da je obrtnik fizička osoba, on je dužan u prijavi poreza na dohodak prijaviti i ostale dohotke koje je u ka­lendarskoj godini imao, a tek potom odbiti godišnje priznati dio dohotka koji se ne oporezuje (u 2014.-toj je to bilo 26.400 kn), a na razliku primijeniti po­rezne stope od 12, 25 i 40%.

Iznos porezne obaveze za prethodnu godinu poslužit će poreznicima kao orijentir ko­liku vam akontaciju odrediti da ju plaćate tijekom godine, a sve dok ne dobijete novo rje­še­nje, dužni ste plaćati po do­sa­dašnjem. 

Naravno, oni koji su poslovali s gubitkom, niti porez niti akontacije neće plaćati, a gubi­tak će moći prenositi narednih pet godina.

Poslovne knjige poduzeća su složenije, a broj financijskih izvještaja i njihovih priloga je znatno veći. Osim računa do­biti i gubitka - kojim ćete izvijestiti o svojem poslovnom rezultatu, trebate izvijestiti i o svojoj imovini i obvezama. Tu su još i izvještaji o dugotrajnoj imovini s kojom poslujete, ob­razloženje o eventualno priznatim umanjenjima dobitka, o gubicima koje ste prenijeli iz ranijih godina, te niz statis­tič­kih podataka o kojima ste do kraja ožujka dužni obavijestiti Finu. 

Budući da ste do kraja lipnja dužni podnijeti i izvješća za javnu objavu, zajedno sa od­lu­kama vaših skupština o tome što će učiniti sa dobitkom ili gubitkom, možete odlučiti da to učinite već sada. Kod većine malih poduzetnika se tako i radi, jer skupština je zapravo sačinjena od njihovih osnivača, i najčešće nema zapreke da se ona sastane sada i donese takve odluke.

Uz izvještaje za javnu ob­javu moraju se predati i bilješ­ke, kojima se u tekstualnom obliku prikazuju i opisuju vaši izvještaji, i objašnjava bitne pozicije.

Na poreznu ste upravu izvještaje i prijavu poreza na dobit dužni predati najkasnije do kraja travnja, ali ima podu­zetnika kojima savjetujem da to učine već u ožujku: to su oni koji su poslovali sa dobitkom manjim nego što je bio u pret­hodnoj godini, ili sa gubitkom. Zašto?

U prvom slučaju zato što ćete predajom prijave već od travnja morati plaćati manje akontacije poreza, a u drugom zato što ćete ih potpuno anulirati.

Ostali, trebaju sa svojim knjigovođom dogovoriti da­tum predaje prijave, jer na dan kad se ona preda, treba i porez platiti. Od mjeseca koji slijedi podnošenju prijave, akontacije se plaćaju po novom izračunu. Stoga je takvima u interesu predaju učiniti što kasnije. 

U današnje vrijeme podu­zetnici sve periodične izvještaje moraju predavati na vrijeme tijekom godine, i to većina putem interneta i aplikacije E-porezna, pa nema više ne­kadašnjih prikupljanja dokumenata i njihovih knjiženja u zadnji čas. Sve nas knjigovođe to veseli iz više razloga: po­duzetnici nas više trebaju, trebaju nas konstantno, pa se uče da to uredno treba i plaćati.

Ipak, i dalje se moramo bo­riti sa shvaćanjem da znanje nije nešto što se važe, pa su ga mnogi skloni obezvrijediti. Kad to budu shvatile i kolegice koje rade na crno, struka će postati više cijenjena. Živim za dan kad će i poduzetnici shvatiti da su najskuplje najjeftinije us­luge!

Sretno!