Pri postavljanju dijagnoze veterinar će obavezno upitati vlasnike postoji li bilo kakva mogućnost da je njihov ljubimac pojeo otrov za štakore. Prije nego odgovorite s decidiranim ne, dobro razmislite je li vaš prijatelj bio bilo gdje bez kontrole.
Mnogi otrovi, pa tako i za štakore, vrlo su dostupni na našem tržištu i praktički ih može kupiti i koristiti svatko. Garaže, drvarnice i podrumi obično su mjesta gdje se želimo riješiti štakora ili miševa. Nestručno korištenje otrova opasno je i za ljude, a ne samo za pse i mačke, pa bih svima preporučila da posao odabira i postavljanja otrova za glodavce ipak prepuste stručnjacima. Oni znaju odabrati mjesta koja su nedostupna psima i mačkama (a dostupna štakorima) i istaknut će potrebna uozorenja da je postavljen otrov.
Današnji otrovi za glodavce sadrže antikoagulanse koji dugo djeluju i koji su mnogo opasniji od nekada korištenih kumarina na bazi varfarina. Moderni antikoagulansi vežu se u krvi na proteine plazme odakle se polako otpuštaju, pa liječenje vitaminom K, koji je protuotrov za ove otrove, ponekad traje i do 4 tjedna.
Većina otrovanih pasa i mačaka pojede mamac namijenjen štakorima, no moguće je i tzv. sekundarno trovanje kada oboli životinja koja je pojela otrovanog štakora ili miša. Ovakvi su slučajevi posebno česti kod mačaka lovica.
Antikoagulansi u otrovu za miševe sprječavaju nastanak nekih faktora zgrušavanja krvi u jetri, što dovede do krvarenja. Važno je znati da se proces zgrušavanja krvi stalno odvija u organizmu i neophodno je potreban uvijek, a ne samo onda kada dođe do ranjavanja. Ukoliko taj mehanizam izostane, dolazi do krvarenja koja mogu nastati bilo gdje u organizmu.
Prvi simptom je obično apatija. Bolesna životinja je bezvoljna, umorna, pospana, slabije jede ili ne jede uopće. Često se javlja otežano disanje te hematomi na trbuhu. Hematomi se mogu pojaviti bilo gdje na tijelu već kao posljedica sasvim lagane traume ili bez traume uopće.
Ponekad dolazi do povraćanja krvavog sadržaja ili krvavog proljeva ukoliko je došlo do krvarenja u probavnom taktu. Pri pregledu takvog psa ili mace veterinar će odmah uočiti bljedoću vidljivih sluz-nica te u nekim slučajevima sitna točkasta krvarenja na sluznicama. Događa se da vlasnike zavaraju krvarenja jer primjerice misle da im se kujica preuranjeno tjera, a zapravo se radi o krvarenju iz vulve. Vađenjem krvi odmah ćemo prekontrolirati zgrušava li se krv u normalnom vremenskom periodu.
Terapija se sastoji u davanju vitamina K, no u težim slučajevima to nije dovoljno, već je potrebna transfuzija krvi, kompenzacija šoka, oksigenacija te davanje lijekova koji će spriječiti nastanak plućnog edema.
Pri postavljanju dijagnoze veterinar će obavezno upitati vlasnike postoji li bilo kakva mogućnost da je njihov ljubimac pojeo otrov za štakore. Prije nego odgovorite s decidiranim ne, dobro razmislite je li vaš prijatelj bio bilo gdje bez kontrole. Ne mora značiti da je otrov pojeo u vašem dvorištu. Možda se zavukao u grm u parku ili u susjedovo dvorište. Sigurni možete biti jedino ako je vaš pas uvijek na uzici ili ako imate macu koja ne izlazi iz stana.
