- Ajme meni provalili nam!
- Jesu ukrali što?
- Ma ušteđevinu i nešto obiteljskog zlata.
- O prokleti bili lopovi, dabogda sve za lijekove potrošili.
- Ili još gore. Dabogda sve na dopunsko zdravstveno potrošili!
- Dabogda im sve u porezu završio.
- Da Bog da sve donirali HDZ-u pred izbore, a ovi izgubili.
- Brzo, zovi policiju.
- Pa mi smo policija!
- O svetog li Petra, policiju opljačkali!
- Kako neko može policiju opljačkati?
- A evo, opljačkali!
- I šta ćemo sad, koga ćemo zvati? Kakva je procedura?
- Pa, mi obično reagiramo na poziv...
- A ako nema poziva?
- Ako nema poziva, ne možemo reagirati. Kako ćemo znati da je netko opljačkan? Nismo mi vidovnjaci.
- Al sad smo mi opljačkani.
- Za to nemamo proceduru. Morat će netko od nas nazvati policiju.
- A prokleta policijska birokracija. Ajde ja ću.... Halo!
- Sjedište policije, izvolite?
- Želim prijaviti krađu!
- Polako gospodine. Kako se zovete.
- Pa znaš kako se zovem svetog mu Mihovila!
- Znam da znam, ali mora sve biti po proceduri. Tako je u pravilniku. Naprimjer, HRT sam sebi plaća pretplatu za svoja službena vozila.
- O milog ti križa. Ajde, piši – Ante zove.
- A odakle zovete?
- Tu sam pored tebe!! Dobro? Nije dobro?... Zovem iz sjedišta policije.
- Vas su opljačkali? Nas su opljačkali? Jel vi to nas zezate? Znate li da je uzaludno zvanje policije prekršaj?
- Opljačkali su nas. I vas!
- Dobro, moram upozoriti. Takva je procedura.
- A glupa je. Jel dobro? Jesam sad prijavio krađu.
- Jeste gospodine.
- Dobro. Evo, obavili smo proceduru. Zvali smo sami sebe. Što sad?
- Sad ćemo pričekati. Doći će netko svaki čas. Znaš kakva je policija.
