Političari, su, uz iznimku predsjednice, bili dosta diskretni. Nisu se željeli naći ispred mnoštva. Tko zna kakvu bi reakciju izazvali. Ne bi bilo zgodno da ti fućka čitav trg i okolne ulice
Dočekali smo heroje. Ostavili smeće na trgu. Proslavili srebro. Ponos je u srcima i sada cijeli svijet zna za crveno bijele kvadratiće. Još nekoliko dana, možda i tjedana će se dijeliti slike i dojmovi. Sjećanja će se prepričavati čitav život. A onda će se život vraćati u normalu. Samo što više nikada neće biti isti. Svi su vidjeli da su čuda moguća. I da je moguće da na ulice izađe nebrojeno mnoštvo.
Ne bih se htio previše zafrkavati s ovim hrabrim i ponosnim narodom.
Političari, su, uz iznimku predsjednice, bili dosta diskretni. Nisu se željeli naći ispred mnoštva. Tko zna kakvu bi reakciju izazvali. Ne bi bilo zgodno da ti fućka čitav trg i okolne ulice.
- Pa kako to da se vođe naroda boje svog naroda?
- I to ne bilo kakve vođe naroda. Izabrane vođe naroda.
- Pa čega ih je strah?
- A nikad ne znaš... Nekome pukne i krene zviždati, pa oda prihvati ovaj do njega i za nekoliko sekundi imaš kaos.
- Ali, zar to nije najbolji test?
- Masa naroda je kao divlja zvijer. Tu nema racionalnosti. Čiste emocije. Povodljivost. Bolje je ne provocirati.
- A kako onda?
- Pustiti ih da idu na izbore. Prije toga umrtviti. Ovakav entuzijazam nije dobar. Ljudi se počinju lako buniti. Vide da je moguće.
- Što, ako mala Hrvatska može biti druga na svijetu, onda možemo i smijeniti korumpirane političare?
- Pa to je puno lakše.
- Onda bolje da se ne pokazuju još.
- Srećom, platili smo im dosta dugi godišnji odmor. Neka se odmore od svega. Neka se smire.
