Predsjednik HDZ-a odmah nakon izricanja presude održao je konferenciju za tisak. Na njoj je izjavio da "…ovu stranku čini više od 200 tisuća poštenih ljudi, građana ove zemlje…“ Ukoliko je tih 200.000 ljudi pošteno, bilo bi logično očekivati da ne žele svoje poštenje vezivati uz stranku tako okaljanog renomea.
Lijepog proljetnog jutra hrvatska javnost okupila se oko TV ekrana kako bi uživo pratila čitanje presude. Osuđen je bio njihov nekadašnji premijer kojega su od milja dozivali sa „Ivo, Ivo!“. Isto tako, osuđena je i stranka za koju su govorili da je stvorila samostalnu i suverenu Hrvatsku.
Presuda je glasila - krivi su!
I onda je hrvatski narod dobio nepravomoćni dokaz da su - opljačkani.
- Opljačkani?
Izgleda da je tako. I što je najgore, nisu ih opljačkali Mongoli, Vandali, nacisti, fašisti ili četnici. Opljačkali su ih pravi Hrvati. Izabrani na izborima. Većinom. Demokratski. U vlastitoj državi.
- Opljačkani?
Čitanje liste javnih poduzeća koja su služila kao bankomati, odužilo se i postalo suhoparno nabrajanje. Bilo ih je i previše…
- Čekaj malo, kako to mislite, opljačkani, pitaju se branitelji koji sada konačno mogu izjaviti: „Zar sam se ja za ovo borio?“
- Opljačkani?, pitaju se brojni javni službenici koji će vjerojatno ostati bez posla i kojima se smanjuju plaće zbog opće štednje?
- Opljačkani?, razmišljaju umirovljenici koji se dvoume oko sakupljanja boca ili kopanja po kontejnerima.
- Opljačkani…, zadnje su riječi mladih obrazovanih ljudi prije ulaska u avion za neku daleku zemlju.
Jedini koji se veseli presudi je ministar financija. Oduzeta imovinska korist biti će uplaćena u državni proračun. Biti će taman za isplatu neke rate kredita.
I što sada?
Ništa, idemo dalje… Nema druge.
Idemo dalje, nije li to slogan…? Je, to ja taj slogan.
Nakon spoznaje da je njegova stranka odgovorna za sustavno pljačkanje vlastitog naroda, predsjednik HDZ-a odmah nakon izricanja presude održao je konferenciju za tisak. Na njoj je izjavio da "…ovu stranku čini više od 200 tisuća poštenih ljudi, građana ove zemlje…“
Ukoliko je tih 200.000 ljudi pošteno, bilo bi logično očekivati da ne žele svoje poštenje vezivati uz stranku tako okaljanog renomea. Ispisivanje iz takve stranke i osnivanje nove, stranke poštenih ljudi, bilo lijepo. Hoće li se to dogoditi, pitam se? Vjerojatno neće. 200.000 poštenih građana ostati će članovi nepravomoćno osuđene pljačkaške organizacije te i dalje redovito posjećivati skupove i čitati stranačke materijale. A na izborima lobirati i glasati za „svoje“ jer oni znaju najbolje kako izvući zemlju iz ekonomskih problema. Ostalima, koji u to i nisu baš previše sigurni, želim ljepšu budućnost.
