Dugotrajnom materijalnom i nematerijalnom imovinom smatraju se stvari i prava čiji je pojedinačni trošak nabave veći od 3.500 kuna i vijek trajanja duži od godinu dana
Trošak amortizacije dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine predstavlja postupno trošenje te imovine, pri čemu se vrijednost sredstava, tijekom korisnog vremena upotrebe, prenosi na proizvedene proizvode ili pružene usluge. Možemo reći da obračunavanje troška amortizacije predstavlja sustavni raspored amortizirajućeg iznosa imovine tijekom njezinog vijeka upotrebe. Vijek upotrebe predstavlja razdoblje u kojem se očekuje da će imovina biti na raspolaganju za upotrebu u poduzeću ili broj proizvoda ili sličnih jedinica koje poduzetnik očekuje ostvariti od te imovine. Dugotrajnom materijalnom i nematerijalnom imovinom smatraju se stvari i prava čiji je pojedinačni trošak nabave veći od 3.500 kuna i vijek trajanja duži od godinu dana. Osim tih karakteristika, imovina koja podliježe amortizaciji mora imati ograničeni vijek trajanja i poduzeće tu imovinu mora koristiti u proizvodnji ili prodaji roba, pružanju usluga, za iznajmljivanje ili za administrativne svrhe.
Porezni propisi u Republici Hrvatskoj omogućavaju poslovnom subjektu da koristi ubrzane godišnje amortizacijske stope. Prema trenutno važećem Zakonu o porezu na dobit, maksimalne porezno dopustive amortizacijske stope su visoke i dugotrajna imovina korištenjem takvih stopa najčešće je podcijenjena.
U slučaju da poduzeće obračunava amortizaciju u iznosu nižem od porezno dopustivog, tako obračunana amortizacija smatra se i porezno priznatim rashodom. Trošak amortizacije priznaje se u porezni rashod od prvog dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je dugotrajna imovina stavljena u upotrebu, tj. u kojem je aktivirana.