Često u javnosti vlada mišljenje kako brokeri, ali i općenito investitori na burzi imaju velika primanja, zarađuju “brdo love”, a ne rade ništa konkretno. Ili još bolje ne rade ništa teško, samo kupuju i prodaju dionice i to je to. A novac samo “curi”. Naravno, takvo je mišljenje više uvriježeno na Zapadu nego kod nas jer je i tržište daleko razvijenije i postoji puno duže nego što postoji u Hrvatskoj. Međutim i ovdje se pomalo počinje stvarati mišljenje možda još ne toliko o silnom bogatstvu jer mi imamo još uvijek dovoljno tajkuna i kojekakvih politički obojenih bogataša, ali zato o lakoj zaradi bez puno truda. Ovakvo mišljenje ne samo da nije uopće točno, nego ga može izreći samo potpuna neznalica, osoba koja nikad u životu nije pokušala kupovati i prodavati dionice i nije nikad osjetila što to znači dobivati ili još gore gubiti na burzi. Onaj tko je pokušao zarađivati na ovakav način zna koliko je teško ponekad donijeti odluku o tome što kupiti ili prodati i kada to učiniti. Jedan od alata koji nam pomaže u odluci jeste i analiza vrijednosnih papira pri čemu treba razlikovati tehničku i fundamentalnu analizu. Mnogi se često pitaju koju od ove dvije metode bi trebalo koristiti odnosno koja može predvidjeti buduće kretanje cijena na burzi kako bi na vrijeme mogli kupiti te dionice. Odgovor na to pitanje Vam ja mogu dati i sigurno je točan. Nijedna! Naime, u njihovim začecima za ove se metode mislilo kako one pretkazuju buduće kretanje cijena dionica. Naravno, tehničari su bili uvjereni kako njihova metoda to omogućuje i kako se dionice ponašaju po pravilima tehničke analize, dok su fundamentalni analitičari pak uvjereni kako je kretanje cijene determinirano sadašnjim i budućim zaradama poduzeća. Tehnički analitičari povijest trgovanja i kretanje cijena obično prikazuju grafički, te u grafikonu pokušavaju pronaći određene pravilnosti kretanja cijene, kako bi uz pomoć toga prepoznali i buduće kretanje i time si olakšali odluku o izboru ulaganja. S druge strane fundamentalni analitičari proučavaju zarade koje ostvaruje poduzeće. Pokušavaju prognozirati buduće kretanje zarada, te iz toga izabrati najprofitabilnija poduzeća i preporučiti kupnje tih dionica jer vjeruju kako će dionice tih poduzeća najviše porasti. Moj odgovor na pitanje koja je od ovih metoda bolja bazira se na jednoj jednostavnoj činjenici, a to je da kada bi jedna od tih metoda bila u stanju previđali potpuno točno buduća kretanja cijene, druge metode ne bi niti bilo i nitko je ne bi koristio. Osim toga neke odgovore može dati samo tehnička ili samo fundamentalna analiza. Vrlo korisno je upotrebljavati obje metode, ali ne slijepo i doslovno već samo kao alate koji služe za olakšavanje donošenja kvalitetne odluke na bazi informacija koje ćemo uklopiti u cjelokupnu situaciju na tržištu tom momentu.