Ako nam dolaze Anđele da bi investirale i Anđele da bi se odmarale, onda ovdje ipak ima nešto, misle Hrvati. A naša premijerka i predsjednik radosno izjavljuju: „Ima, ima, ima!“ I taj je tjedan sve bilo nekako dobro
Doista, nakon dugo uvjeravanja naše propagandne mašine, san polako postaje stvarnost. Nazire se raj na zemlji. Kako? Anđeli. Pojavljuju se.
U Zagreb je nedavno stigla njemačka kancelarka, Angela. Ili Anđela. Došla je pozdraviti svoju mlađu kolegicu, morsku vilu, Jadranku. I dati joj koji savjet za predstojeće izbore. A one imaju dosta toga zajedničkog. Naime, obje su na vlast došle tako da su prije toga bile vjerne suradnice prijašnjih premijera. A ti premijeri su naglo pali u očima javnosti. Njemački, Helmut Kohl, zbog skandala oko nezakonitih donacija njegovoj stranci. A Hrvatski, Sanader, zbog… To će se još ustanoviti.
Obje premijerke su se odrekle svojih bivših mentora. Zbog viših ciljeva. No, prije toga bile su vjerne i marljive suradnice. Jadranka je svog učitelja redovito pratila i dojmove marljivo zapisivala u svoju bilježnicu. A Anđelu su njemački mediji godinama nazivali "Kohlovom djevojčicom".
Dvije „djevojčice“ sada vode dvije velike i moćne države. I odlučuju o sudbinama milijuna ljudi. Jedna malo više, druga malo manje. To je pitanje nijansi.
Svi su se uskomešali. Što li će Anđela reći? Kako napredujemo? Hoće li doći njihovi poslovni ljudi i… Investirati? Svi čekaju samo to. Da dođe neki stranac i investira. Nitko ne pita može li investirati i neki naš čovjek. Nije li euro uvijek euro? No, kad investira stranac, a pogotovo Nijemac, onda je to velika stvar. A narod Nijemaca je dobio svoje ime jer ga Slaveni nisu mogli razumjeti. Za njih su ti ljudi bili nijemi - pa otuda - Nijemci. A sada njihove investicije predstavljaju spas. No, možda tu nema ništa loše. Ili?
Ministar našeg gospodarstva, Đuro Popijač, u razgovoru za treći Dnevnik Hrvatske televizije izjavio je kako je glavna tema razgovora na večeri tijekom posjeta njemačke kancelarke Angele Merkel Hrvatskoj bila širenje gospodarske suradnje. Gospođa Merkel najviše je zanimanja pokazala za područje automobilske industrije, odnosno izradu raznih komponenti, kao i za nastavak suradnje u strojogradnji i elektrostrojarstvu.
Odmah potom naš je ministar izjavio kako Hrvatska ne želi biti mjesto jeftine radne snage i najjeftinijih radnih mjesta. A tko je spominjao jeftinu radnu snagu? Zar se nije razgovaralo o investicijama? A možda bi ljudima trebalo objasniti što su te investicije? Primjerice, u izradi raznih komponenti u autoindustriji? Jesu li to poslovi za menadžere, dizajnere, marketinške stručnjake? Hrvatska ima dobru, kvalitetnu radnu snagu, ponavljao je naš ministar.
Anđela se samo smješkala. Ako hoćete investicije, dobit ćete investicije. Ako nećete, mogu ja otići i drugdje. Već je sljedećeg dana otišla u Srbiju. Na razgovore. Netko mora proizvoditi te dijelove. A pošto oni nude poslove, oni predlažu i cijenu rada. Kriza je i posla nema. I puno država želi investicije. A, uostalom, što fali proizvodnji dijelova? Da nema dijelova, ne bi bilo niti automobila.
Na drugoj strani raja na zemlji, sletjela je još jedna Anđela. Gledala predstavu i kupala se u moru. Nju je odmah dočekao i naš predsjednik. I bio na raspolaganju. Jer je njen dolazak velika stvar za promociju Hrvatske u svijetu. Za naš turizam. A možda i za nove investicije. Jer, rekla je Anđelina, ovdje je predivno. I rekla je da će doći ponovo. Sigurno. A to su čuli svi koji su slušali. Rekla je i odletjela.
Ako nam dolaze Anđele da bi investirale i Anđele da bi se odmarale, onda ovdje ipak ima nešto, misle Hrvati. A naša premijerka i predsjednik radosno izjavljuju: „Ima, ima, ima!“ I taj je tjedan sve bilo nekako dobro.
