Anoreksija nervoza ( Anorexia nervosa ) je bolest koja se karakterizira izrazitim poremećajem prehrane (engl. "eating disorder") kao i određenim psihičkim promjenama. U najvećem postotku od anoreksije oboljevaju tinejdžeri, uglavnom djevojčice (oko 95% ), dok muškarci mnogo rjeđe. Anorektična osoba je opsjednuta idejom vitkosti i uporno i dosljedno izbjegava obroke, a kad mora jesti pojest će samo salatu, malo kuhanog povrća ili samo voće. Obično je veoma dobro informirana o kalorijskoj vrijednosti svake namirnice, a posebno je interesira sadržaj masnoće u hrani. Njen glavni cilj u životu postaje istopiti što više vlastite masnoće u tijelu i zato troši puno vremena i energije na razmišljanje o hrani i tjelesnoj težini. Važno je naglasiti da se ovdje ne radi o normalnoj želji za vitkim i lijepim tijelom, već je prisutna bolesna opsjednutost strahom od debljine i neumjerena težnja za stalnim mršavljenjem. Anorektična djevojka gubi sposobnost da objektivno sagleda svoje tijelo, pa sebe "vidi" debelom čak i onda kad postane samo "kostur prekriven kožom" i kad joj je zbog mršavosti život najozbiljnije ugrožen.Ovu bolest treba uvijek shvatiti veoma ozbiljno, jer najnovije svjetske statistike govore da svaka peta oboljela djevojka umire u stanju krajnje pothranjenosti. Treba pažljivo pratiti ponašanje i način prehrane djeteta , naročito u godinama oko puberteta. Poremećaj često počinje naizgled bezazlenom dijetom iz nekog modnog časopisa, kojom djevojčica želi korigirati nešto na svome tijelu što joj se ne sviđa i što je čini nesretnom. Izuzetno je važno rano prepoznati element opsesije u tim nastojanjima, odnosno preuveličavanje problema i cjelodnevno psihičko vezivanje za uvijek iste teme fizičkog izgleda, tjelesne težine, dijetne prehrane, vježbanja i sličnog. Kome se obratiti ukoliko roditelj posumnja da se radi o poremećaju hranjenja ? Treba razgovarati sa djetetom i pažljivo pratiti njegovu reakciju na roditeljski nekritična i ako dijete kategorički odbije suradnju i pomoć roditelja tvrdeći da ono samo najbolje zna šta treba raditi, to za roditelje treba biti alarm da se događa nešto što izlazi van granica normalnog ponašanja. Roditelji bi se tada za savjet trebali obratiti najprije pedijatru koji brine o djetetu, a ovaj će ih prema potrebi dalje uputiti liječniku koji se bavi liječenjem poremećaja prehrane Najprije je potrebno obaviti određene liječničke i laboratorijske pretrage. Tako se dobija uvid u zdravstveno stanje bolesnice i određuje stupanj poremećaja Zatim se prema dobivenim rezultatima pretraga sastavlja individualni plan liječenja. Liječenje anoreksije je dugotrajno i kompleksno - obuhvaća specifičnu individualnu psihoterapiju, određene lijekove, nutricionistički program i program umjerenog vježbanja.