Naši izbori za vođenje zemlje su završili i polako se priprema nova vlada. Kako je trenutno oporba u rasulu, za očekivati je da će ovakva, ili slična ekipa ljudi vladati još mnogo godina. Ako je netko očekivao ili se nadao liberalizaciji, može produžiti svoja očekivanja i nade. Igra je privremeno zaustavljena. Dok se ne pojavi...nešto.

Za to vrijeme, s druge strane velike bare veliki duel između Trumpa i Clinton. Kako je izbor američkog predsjednika ili predsjednice velika stvar za čitav svijet, i u hrvatskoj je dobro medijski popraćen. I onda pratimo bitku. Isto kao i kod nas, samo su teme globalnije. A one lokalne su na višoj razini.

Ono što mi je posebno zanimljivo je da postoji jako velika vjerojatnost da gospođa Clinton postane prva predsjednica Amerike. To bi, kako se neki šale, bio prvi put u povijesti da su dva predsjednika spavala jedan s drugim. U državi u kojoj živi 320 milijuna ljudi, postoji vjerojatnost da su bivši i budući predsjednik muž i žena. U državi od 320 milijuna ljudi predsjednici su bili otac pa sin. To je prva demokracija svijeta. Najmoćnija država. Ne govorimo o nekakvoj diktatorskoj državici tko zna gdje. Ovo je zemlja u kojoj se svi ugledaju. Koja postavlja standarde. Kojoj se teži. U koju ljudi emigriraju. Gdje vlada san. Da svatko može uspjeti. Svatko.

– A nama je sin od Tuđmana u jednoj stranci.

– A sin od Račana u drugo stranci.

– A kako vrijeme bude išlo, i njihova djeca će završiti u tim strankama.

– I djeca njihove djece.

– Supruge.

– Rođaci.

– Susjedi.

– Tetke.

– Sve, dok jednog dana ne shvatimo da živimo u monarhiji.

– Ali, kako ljudi mogu izabrati da žive u monarhiji?

– Na izborima biraju između ponuđenih kandidata.

– Ali postoje i drugi koji nisu rođaci i tetke.

– Ali nemaju infrastrukturu. Nemaju ljude. Nemaju medije. Nemaju novac. Nemaju iskustva.

– I onda ispadne da su loši?

– Pa najčešće i jesu loši. Ljudi će uvijek radije izabrati sigurnost nego nešto novo.

– A gdje ćeš sigurnije od prve dame?

– Ili, još bolje, sina od predsjednika. Isto se zove, čak slično i izgleda. Tako su i u Rimskom carstvu, vladari uzimali ime Cezar. Da zadrže kontinuitet.

– Ljudima isto?

– Ljudi odavno odustali.