Sudeći prema plakatu za karneval, Hrvati u Rijeci (čak i oni brkati) oduvijek su se željeli baviti - baletom. Čovjek se pita, pa zašto to ne rade? Što ih je spriječilo? Je li kriva macho okolina koja preferira muške ratne veterane i žene tajnice vojnih saveza?


Još se uzbuđenje oko iz­bora za predsjednicu nisu ni pošteno slegli, a mi smo već izabrali kraljicu karnevala. Ili je obrnuto? 

Nakon što su skinuti pla­kati ljudi koji nam obećavaju bolji život, na vlast dolaze oni koji nude dobru zabavu. Službeni karnevalski plakat za 2015. godinu napravljen je da podsjeća na ka­zališni plakat baleta riječke kaza­lišne kuće. Pa piše: Hr­vatski narodni karneval - Pra­iz­ved­ba: Budi što želiš.

Na fotografiji su dva pra­va hrvatska muškarca (od to­ga jedan sa pravim hrvat­skim muškim brkovima)  obu­čena u balerine. Jedan se toliko odvažio, pa brku po­digao u zrak. Oboje nas izazovno i radosno gledaju i kao da poručuju: Dođi!

Sudeći prema plakatu, Hrvati u Rijeci (čak i oni br­kati) oduvijek su se željeli baviti - baletom. 

Čovjek se pita, pa zašto to ne rade? Što ih je spriječilo? Jesu li krivi roditelji koji ih na vrijeme nisu poslali u plesnu školu? Ili je kriva macho okolina koja preferira muške ratne veterane i žene tajnice vojnih saveza? Je li školski sustav koji u redov­nom programu školovanja nema ples? Što li sprječava naše drage sugrađane i suna­rodnjake da ne budu ono što doista žele?

A što ako su oni obučeni u balerine, jer ustvari doista žele biti to - balerine. Dakle, ne baviti se plesom, nego promijeniti spol. Možda naši muškarci žele biti - žene? Ta­kva poruka daleko je provokativnija od svih plakata koje je intendant riječkog kazališta izvjesio na pročelje zgrade. Poziva li plakat na suočavanje muškaraca sa svo­jom ženstvenošću. Je li to ono što oni doista žele? U ovom desničarskom i patrijarhalnom okruženju dopus­titi malo emocijama da iza­đu na vidjelo. Pokazati da su i oni ranjivi, da im je teško i da ne mogu stalno slušati Thompsona. Žele violine, mirišljavu odjeću i suos­je­ćanje. 

Možda je oblačenje u ba­lerine malo karikirano i pre­uveličano, ali poruka je time jasnija. Uostalom, zato su i izabrali ženu za predsjednicu, zar ne? Dosta više s očevima domovine, vojnom krajinom, uskocima, parti­za­nima, četnicima i usta­šama. Hoćemo mir da mo­žemo biti ono što stvarno želimo. Osim sportskog i ratničkog naroda, tu žive senzibilni umjetnici koji cijene glazbu i ples. Naža­lost, oni imaju samo taj je­dan dan da čitavom svijetu pokažu svoj naum. Grad im u tome svesrdno pomaže. Da­je im ključeve grada. To je lijepa gesta. Neslužbeno, po­klanja im i vino, koje još više pomaže izražavanju potisnutih emocija. U svakom slučaju, nadam se da uz po­vorku neće biti prosvjeda i molitvi onih koji misle dru­gačije.