- A gdje će ići? Tko ima tako lijepo more kao Grčka? - Ima Hrvatska! I još nam je bliža. - Hrvatska!? E pravu ste zemlju našli. Pa i oni su zaduženi kao i mi. Zar mislite da će oni vraćati vaše dugove?
- Ajde nam sada vratite dug.
- Nemamo novaca.
- Pa sakupite.
- Nemamo. A ustvari... Treba nam samo trenutak da se dogovorim.
- Ajde, dogovorite se.
- Evo, nećemo vam vratiti.
- Molim, što ste rekli?
- Evo, mi smo se dogovorili, glasali i sada vam saopćavamo.
- Dakle, nećete vratiti.
- Nećemo vratiti. Mi smo to izglasali.
- Ali to što ste izglasali, ne znači da je to zakon.
- Kako nije. Mi sve zakone donosimo tako da glasamo. I što većina odluči, to postaje zakon.
- A tako...
- Tako i što nam možete? Možete se slikati.
- Dobro, onda nitko od naših ljudi više neće ići na ljetovanje kod vas.
- A gdje će ići? Tko ima tako lijepo more kao Grčka?
- Ima Hrvatska! I još nam je bliža.
- Hrvatska!? E pravu ste zemlju našli. Pa i oni su zaduženi kao i mi. Zar mislite da će oni vraćati vaše dugove?
- Kako neće?
- A što ako i oni naprave referendum?
- Nećemo im dati da rade referendume. Glasati će moći samo na izborima. Za svoje predstavnike. Koji će i onda predstavljati.
- A ako narod hoće drugačije?
- Neka kaže svojim predstavnicima?
- A ako hoće promijeniti predstavnike?
- Neka čeka četiri godine.
- A ako ne želi čekati?
- A ako ne želi vratiti račune?
- Pa to nije isto. Ovo je pitanje slobode.
- I pitanje kapitalizma. A to vam se, na kraju, svodi na isto.
- Dakle, slobodan si ako imaš puno novaca.
- Ne nužno, ali ti je sigurno lakše.
- Pa zašto onda ljudi ne dolaze kod vas na ljetovanje?
- Nesreća. Koju smo pokušali riješiti ratom.
- Koji nije uspio.
- Ali možda sada uspije. Dakle, nećete vratiti dug?
- Nećemo. A i ljeto je počelo pa idemo na kupanje. Doviđenja. I hvala na ribama.
