Besplatne stvari. Nagradne igre. Pokloni… Koliko toga je danas besplatno…Divno? Naglasak je, na prvi pogled, na poklonima. Uz novine se dijele knjige, filmovi, glazbeni CD-i. Ja doma imam pravu malu knjižnicu. Bolje reći, medijateku. Nešto materijala smo dobili besplatno, a nešto po vrlo povoljnim cijenama u povoljnim ponudama. Uz novine. Ako kupiš ovo dobiješ i ono. Ako platiš jedan dobiješ dva. Zašto toga nije bilo i prije? Konkurencija je divna stvar za potrošača, zar ne? Gomile proizvođača i prodavača nadmeću se, vode prave male ratove za kupca. Maze ih paze, nude povoljne ponude, razne mogućnosti, brojne opcije. Slušaju vas i klimaju glavom. Lijepo su obučeni. Smješkaju se, govore: "izvolite", "dobrodošli", "doviđenja", "dođite nam opet"… Zašto toga nije bilo i prije? Sjećam se, još donedavno, velikih gužvi u bivšoj Riječkoj banci. Red na šalteru, pa onda ispred tebe stavi natpis, prijeđite na sljedeći. U novi red, bez ikakve isprike i objašnjenja. I sjećam se, kada su me na jednoj Ininoj pumpi uposlenici lijepo poslali u kur…I u kafiću mi nisu donijeli čašu vode nakon što sam ih nekoliko puta pitao. Ili dali hladni burek… I sl. Danas još toga ima. Ali mijenja se. Proizvođači i trgovci polako shvaćaju ono što su odavno trebali znati. Da je kupac taj koji kupuje. I da, ako ne prodaju njemu, neće prodati nikome. Drugoga nema. Drskost i bahatost više ne prolazi. Sve ih je više ljubaznih. Primjećujete li to? I opet se pitam, zašto toga nije bilo i prije? Jer, ta riječka banka, ostala je ista. Samo se malo našminkala. Ali ostala je ista. Uveli su nekoliko novih stvari. Internet bankarstvo i sl. Ali- Zar to nisu mogli sami i prije napraviti? Zar su je morali upropastiti i prodati Nijemcima da bi došlo do kozmetičkih poboljšanja? Jer ljudi koji tamo rade su isti. Isto je i s telefonom…H-T? Ili s tom Inom. I dalje se vidi bahatost, to je očito, ali nekako osjećam da su ljudi počeli shvaćati da nisu nezamjenjivi. Da nisu jedini. Da nemaju pravo na drskost. Jer će doći netko drugi. Ali to su mogli i prije. Sjećam se Žužula na BBC-u. Pitao ga novinar: zašto želite u EU? Odgovor: Da našem narodu bude bolje. Novinar: Pa napravite sami da bude bolje! Što će vam EU? Mogli su i prije. I mogli su i sami. Zar nam zaista treba doći netko tko će ih, da budem grub, prisiliti na to? Na konkurentnost? Na to da se prema kupcu odnose s poštovanjem. Prema svom poslu s poštovanjem. Na kraju krajeva, prema sebi, s poštovanjem. Žalosno… Bilo je to čitavo vrijeme i sposobnih ljudi koji su to oduvijek znali, ali…kako se to lijepo kaže, nisu mogli doći do izražaja. Ali što me još više čudi su potrošači koji su takvu situaciju čitavo vrijeme trpjeli. Sjećam se, kada sam bio na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Imao sam profesora koji se, kada bi se uopće pojavio na predavanju, pojavio pijan. Studenti ne reagiraju, sretni su što bar neće ništa morati raditi. A pitam u službi za studente: "Da li znate da vam jedan profesor dolazi pijan na predavanja? Mislim samo da znate…". Odgovor je bio: pusti-on je bolestan. I tako- svi su popuštali i…na kraju…svi gubili. Prvi nisu ništa naučili, drugi pijanca zvali kolegom a ni ovaj se od svega toga nije izliječio. Sličnu situaciju gledam po cijeloj državi. Penzioneri, pokradeni i odrani kao ovce, čekaju u redovima da prvi uredno plate svoje račune. Podnose i trpe sve. Sve. I vesele se kada dobiju porciju besplatnih srdelica na Korzu. Hvale vlast kako se i njih sjetila. A ustvari su te besplatne srdelice platili. Toliko su ih platili da bi trebali jesti orade. Besplatne stvari. Nagradne igre. Pokloni…Zar ljudi doista misle da je nešto besplatno? Pa tko bi nešto dijelio besplatno? I zašto? Biste li Vi? Ova poplava poklona i povoljnih ponuda samo je početak borbe za kupca i potrošača. I bit će sve žešća. I bit će sve više besplatnih i povoljnih stvari. Ali-ponuda besplatnih stvari nikada neće biti u štetu prodavatelja. Njemu je cilj korist. Grad dijeli ribice da bi dobio glasove. Da bi ispao "dobar". Da bi pokradeni penzioneri glasali za njegove glavonje. Novine dijele knjige jer će na njima zaraditi i povećati prodaju. Oni u bankama se smješkaju jer će tako zadržati klijentelu. Držati će vas kao vodu na dlanu. Jer od vas žive. Dok imate love. I to će biti sve jasnije. Nadam se. Eto, to sam samo htio reći. Kad sljedeći put čujete da je nešto besplatno, iskoriste to. Oni trebaju vas. Dok imate i jednu kunu u džepu, glavni ste. Kad nemate, počinje druga, obrnuta priča. Ali do tada, neka se mlate. Neka zarade tu vašu kunu.