Ono što je gotovo sigurno, to je da se taj „bolje“ neće tako skoro pojaviti u Vukovaru. Grad i dan danas izgleda kao da je rat nedavno završio. Na zgradama su oštećenja od metaka i gelera.  Na ovaj način barem nekako uspiju skrenuti pažnju na svoju situaciju.


Priča o skidanju ploča u Vukovaru me neobično veseli. Evo što kažu mediji nakon još jednog sastanka.
„Nakon drugog sastanka predsjednika hrvatske Vlade Zorana Milanovića s predstavnicima Stožera za obranu hrvatskog Vukovara nema potvrda o nastavku dogovora o ovoj temi, jer u Stožeru inzistiraju na bezuvjetnom skidanju dvojezičnih ploča s vukovarskih institucija…“.

Dakle, u proteklih nekoliko tjedana nije se promijenilo gotovo ništa. Kažem gotovo ništa jer ipak postoji jedan mali pomak. Postoje sumnjivci: „Policija je osumnjičila 47-godišnjeg Vukovarca da je s pročelja zgrade Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Vukovaru skinuo dvojezičnu ploču.“
Ploče se dižu i stavljaju i do sada je to ove na vlasti gotovo redoviti iznenađivalo.

-Opet maznuli!?
- Opet.
- Pa kako, bogamu?
- Evo… Što ćemo sad?
- Stavljaj ponovo. Možda ovaj put neće.
 
No, grad heroj neće se tako lako pokoriti. Ako zatvore jednoga,ima ih još koji će skinuti ploče. Svatko od njih je 47-godišnji Vukovarac. Što će učiniti Vlada. Sa svakim novim ponovljenim prekršajem njihov autoritet opada. Ako ne mogu spriječiti da se skidaju nekakve ploče, kako je moguće očekivati da učine bilo kakav suvisli rezultat u pokretanju gospodarstva.

Nažalost, niti od prve oporbene stranke ne možemo očekivati ništa bolju efikasnost. Direktno upitan o konkretnim mjerama financijske politike koje misli provesti kako bi spasio državu od daljnjeg propadanja izjavio je nešto u stilu da bi neke poreze povećao a neke smanjio. Koje, koliko, kada, s kojim očekivanim rezultatima? Nije rekao. Jer, usuđujem se zaključiti, nema pojma. Za dobiti glasove, nije potrebno reći konkretne stvari, nego je dovoljno neodređeno, ali obećavajuće: "biti će bolje". Ono isto "bolje" koje su ljudi toliko puta čuli. Ali to "isto" bolje zvuči tako dobro.
Od sadašnje situacije…bolje.

Ono što je gotovo sigurno, to je da se taj „bolje“ neće tako skoro pojaviti u Vukovaru. Grad i dan danas izgleda kao da je rat nedavno završio. Na zgradama su oštećenja od metaka i gelera.  Na ovaj način barem nekako uspiju skrenuti pozornost na svoju situaciju. Ploče ne bi bile nikakav problem da je grad obnovljen, da u njemu funkcionira privreda. Da ima posla i da su plaće solidne. Ovako, i najmanja provokacija može prerasti u veliki problem.

Gradu svakako treba pomoći. Ali, sada je situacija takva da pomoći treba mnogim gradovima. I državi. To se neće dogoditi tako skoro. Tako da ovakve sporadične požare možemo očekivati sve češće. Vukovarci, ukoliko već nemaju novaca za grad, mogu barem gotovo besplatno braniti svoje principe. Cijene su izrada nekoliko ploča i nekoliko kazni za prekršaj.  Borba i grcanje vladajućih i napaćenih vukovaraca koliko je smiješna zbog svoje apsurdnosti, toliko je i žalosna zbog svoje dugoročne bezizlaznosti. Nakon toliko obećanih „bolje“, zaslužili su barem drugorazredni-b.