Mediji su nam prenijeli da su Amerikanci bacili bombu nad bombama. Veliku, moćnu. Prva do nuklearne. Iako sama nije nuklearna. Uz članke na Internetu bile su analize, snimke, fotografije. I hvalili se ljudi kako je pametno dizajnirana, kako je precizna, kako je ubojita. Ta super bomba.

– Eh da je nama imati takvu bombu.

– Ijuuu. Da smo je imali u ratu. Kako bi je bacili!

– A da su je imali neprijatelji. I oni bi je na nas bacili.

– Ali mi bi je bacili prije. Ne bi je oni stigli ni lansirati.

– Eh, da nam je bila takva bomba.

Na tu ljepoticu ljubomorni su narodi diljem čitavog svijeta. Da je samo imaju, kako bi na svijetu bio mir. Svi neprijatelji bi nestali. Sve bi bilo čisto i tiho.

Bomba bi riješila sve probleme. Bomba je zakon.

Američki predsjednik otkrio je da ima velike bombe. Svijet će biti bolje mjesto.

– Amerikanci su naši prijatelji.

– Jesu, a to znači da bi nam, možda, mogli posuditi bombu.

– Da je bacimo na naše neprijatelje!

– I da ih satremo sa zemljom.

– Da ih poravnamo.

– Kao Rimljani Kartagu.

– Sreća da su naši prijatelji.

I Rusi kažu da i oni imaju veliku bombu. I da je njihova isto toliko moćna i razorna. Možda čak i jača. Sve je više nade za mir u svijetu.

– A Rusi su njihovi prijatelji.

– A joj. Znači opet je pat pozicija.

– Ne možemo ništa. Dok se ne promijeni odnos snaga.

– Možemo samo bacati kamenje, kao i do sada.

– I čekićem ploče razbijati.

– I psovati, majku im njihovu.

– I oca njihovog.

– Joh, da nam je bomba, gdje bi nam bio kraj.

– Ne bi nam bilo kraja.

– Bomba je kraj svega.

– Bomba ja zakon.

– Bomba je Bog.