O bonus - malus sustavu osiguranja od automobilske odgovornosti u ovoj rubrici pisali smo nekoliko puta. Ali, ne samo mi. O tome pišu novine, diskutiraju nadležna državna tijela, sazivaju se simpoziji... Očigledno je problematika vrlo aktualna i da od odgovora na neka pitanja ovise (materijalna) primanja mnogih u lancu korištenja i osiguranja motornih vozila (vozača, osiguratelja, države). No, zašto je to upravo kod nas (i kod istočnih nam susjeda s područja bivše države) tako? Zašto u zemljama koje su nam uzor (EU) nema takvih polemika? Jednostavno - od bonus-malus sustava ne pravi se enigma. Vozač koji nije imao štetu stiče osobno pravo na bonus. Pravo na bonus vezano je uz vozača, a ne uz vozilo. Takvo stajalište je normalno: prema osigurateljnoj teoriji bonus se daje osiguraniku koji svojim osobnim ponašanjem može utjecati na nastanak štete. Kod nas, a to je naslijeđe prošlog socijalističkog sustava, pravo na bonus vezano je, doduše, uz osiguranika, ali i uz osigurano vozilo (premda to odredba čl. 9. st. 1. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti ne potvrđuje, naime, tu se kaže: "Pravo na određeni ...bonus vezano je za vlasnika odnosno korisnika i ne prenosi se na novog vlasnika"). Da je tako potvrđuje i nedavno mišljenje nadležne Komisije za motorna vozila, koja je hrpu dilema oko prava na bonus pokušala razdriješiti odgovorima, kojih bi se osiguratelji trebali držati na terenu, a koji dovode pod znak pitanja da li je pravo na bonus vezano uz osiguranika: 1. supružnici koji imaju pravo na bonus, kupe novo vozilo, bonus će za novo vozilo moći ostvariti samo ako je ranije vozilo odjavljeno ili prodano; 2. roditelji i djeca žive u istom kućanstvu, svi koriste vozilo - nabave novo na ime jednog od djeteta: bonus na osiguranje novog vozila nemaju pravo; 3. fizička osoba, koja je koristila svoje vozilo za poslove svoje tvrtke prenosi u imovinu tvrtke to svoje vozilo - kod idućeg osiguranja istoga vozila njegova tvrtka nema pravo na bonus; 4. pravna ili fizička osoba ima više osiguranih vozila; nabavljaju novo vozilo a da staro vozilo nije prodano ili odjavljeno - nemaju pravo na bonus kod novoga vozila; 5. pravna ili fizička osoba ustupe svoje vozilo svom djelatniku koji je i dotada jedini koristio to vozilo - nema bonusa kod slijedećeg razdoblja osiguranja, itd. Odgovori Komisije su u skladu s kod nas uvijek primjenjivanom gramatičkom tumačenju odredbi nekog propisa (konkretno, ovdje, gore citirana odredba čl. 9. st. 1. Uvjeta). Kad bi se primijenila svrsishodna - teleološka metoda tumačenja (odgovor na pitanje koja je svrha određene odredbe, ovdje - koja je svrha odobravanja bonusa), stvar bi bila puno jednostavnija: ako se bonus veže uz vozača; ako taj vozač nije uzrokovao štetu kroz određeno razdoblje - ima pravo na bonus neovisno o tome koje i koliko vozila koristi. Jer njegovo ponašanje u prethodnom razdoblju potvrđuje njegovo pravo na popust za iduće razdoblje osiguranja. No, to će biti vjerojatno tek u liberaliziranoj tarifi osiguranja automobilske odgovornosti.