- Umjesto gomile fotografija koje su prikazivale ljude u odijelima koji žele biti predsjednici i predsjednice, javni prostor prepušten je narodu, da pokaže što on želi biti. A narod, ako je suditi po slikama, najviše od svega želi biti: pilić, gusar, klaun, vještica, vanzemaljac, morčić i čudovište
Nakon što smo uspješno izabrali novoga predsjednika, vrijeme je za opuštanje. Napokon možemo odahnuti i raditi ono što doista želimo. Umjesto da obavljamo građansku dužnost glasanja.
Predsjednički plakati, koji su nam obećavali da će državu preobraziti u onakvu kakvu želimo, zamijenjeni su pozivima na građansku inicijativu u tom pogledu: Budi što želiš! Dođi na riječki karneval.
Umjesto gomile fotografija koje su prikazivale ljude u odijelima koji žele biti predsjednici i predsjednice, javni prostor prepušten je narodu, da pokaže što on želi biti.
A narod, ako je suditi po slikama, najviše od svega želi biti: pilić, gusar, klaun, vještica, vanzemaljac, morčić i čudovište.
Za preobrazbu nije potrebno mnogo. Komad spužve, platna u boji i malo šminke. I onda možete biti ono što ste uvijek željeli biti.
A, sukladno vanjštini, možete i raditi ono što ste oduvijek željeli raditi. Ali, dragi Vi, pripazite, ono što želite biti možete biti samo u ovo doba godine.
Ostatak ste to što jeste-ono što ne želite biti.
Može li se nekako napraviti da bude obrnuto? Da su ljudi većinom vremena ono što žele biti, a ostatak, ako baš hoće, mogu biti i nešto što ne žele. A to, da nisu ono što žele biti, neka se slavi kao relikt nekih davnih prošlih vremena.
Tada bi sudionici povorke mogli hodati Korzom obučeni u crna poslovna odijela, sive kompletiće i ostale radne uniforme. Ulice bi bile prepune zastava i plakata koji pozivaju na kupovinu i posvuda bi vozila alegorijska kola i kamioni sa natpisima tvrtki iz kojih bi treštale propagandne poruke. Neka to bude karneval. I neka traje tjedan dana.
A ostatak života možemo trčkarati gradom obučeni u piliće i vještice, vikati i plesati uz toplo vino te ismijavati vlast. Što kažete?
Mislim, nije li žalosno da se ljudima poručuje da budu što žele samo jedan dan u godini?
I da ih u tome potiče i grad tako što im dijeli besplatno vino. Dakle, ne samo da su ono što žele samo jedan dan u godini, već i taj jedan dan ne mogu biti potpuno svjesni da jesu to što jesu. A to je kao da sanjaju.
Pod djelovanjem fermentiranih bobica grožđa ljudi mogu slobodno vikati, slobodno se kretati, slobodno iskazivati svoje seksualne žudnje i svoje političke stavove. Ali, dragi Vi, to je sve ograđeno. Da ne bi bilo kakvih možebitnih iskakanja sloboda je ograđena prostornom i vremenskom ogradom. Ono što želite možete biti samo na Korzu u to i to vrijeme. Takvo isto ponašanje izvan granica igre vodi čovjeka u ludnicu ili u zatvor. Čudan neki san. Čudna neka parola.
A na kraju, da i to spomenem, taj san, želju i parolu, da građani mogu biti ono što žele, sponzoriraju, te dijelom i omogućuju, jedna velikodušna štajerska banka i jedna ogromna korporacija koja proizvodi pivo, također u stranom vlasništvu, sa lokalnim pivom vrlo popularnog imena. Gdje ćeš ljepšeg sna? Budi što želiš-maskiraj se.
