Vidi ih, vragove, točno se vidi da nešto smjeraju. Malo društvo okružilo je glavnoga među njima. I podmuklo se smješkaju. A pogledi im svaki čas skreću na prolaznike. Traže najnaivniji i najiritantniji izraz lica. A kada ga zamjete, stupaju u akciju. Samo na trenutak društvo se zatalasa, kao da je nešto prostrujalo kroz centar kruga, a zatim bijeg. Ne predaleko, da ne propuste efekte svoje nepodopštine, ali niti preblizu, jer se nikad ne zna koliko je izabrani naivac brz. Najveći je užitak čekati. Šake su im lagano zgrčene, tijela pognuta. Lica kao dok slušate vic i napeto iščekujete kraj, predvidivi smijeh. No, počinju se smijati ranije, ne mogu izdržati. Oni su završetak već vidjeli, ovo je samo varijacija. Smiju se naivcu. Bezbrižno šeće. Čak se usuđuje, drznik, promatrati i izloge. Kakve divne cipele za moju ženicu, misli. Pravi božični dar za... BUM!! "Ha, ha, ha, ha!!! Kako je samo poskočio! Usro' se od straha. Ha, ha, ha, ha!! Čak mu je i torba ispala. HA, Ha, ha!!!...psst!! šššš... Čekaj.., sagnite se, gleda prema nama. I stvarno, naivac gleda okolo. Zanima ga da li je viđen u ovako sramnoj situaciji. Samo par beznačajnih prolaznika. Odlično! Sada se može u potpunosti posvetiti situaciji. Njega da ismijava hrpa klipana. Ono što misli, i ono što govori, dvije su potpuno različite stvari: " (Di su, vrag ih?..). Kad vas uhvatim, vidjeti ćete svoje!!! (Di su se sakrili gadovi mali?...) Ubit' ću vas!!! ( Pobjegli su....prokletnici...ma....) Gotovi ste kad vas ulovim!!!... (Ionako mi nije ništa, samo sam se malo prestrašio...) Sve po spisku vam...!!!" *** Priča je izmišljena, i ako se bilo tko u njoj prepozna, njegova stvar. Ako prozovem i osobu s prištavom guzicom, i ako se prepozna, to je isto tako njegova/njezina stvar. Prepoznao si se naivni prolazniče, zar ne? Svi su te vidjeli kako si se prepao obične petarde, ha, ha, ha! A i vi klinci? Jeste ga, a? Tako treba!... Ti prištavi šuti... *** Dragi Vi, koliko puta ste bili sudionici ovoga? Zbog detonacija mnogi prestaju uživati u blagodatima blagdana. I izbjegavaju slavlja na javnim mjestima. Ali što ćete, to je dio naših života. A moramo tolerirati. Tolerirati i trpiti. Jer, kome se buniti. Policiji? Gradonačelniku? Ne, ne... Jedino susjedu, i to ako mu se da slušat'. Ima ih raznih. Žutaće, zelembaće, mege, ruže, vulkani i male prdekalice(one sa fitiljčićem). Zlatno doba petardi je počelo. Doduše, još me nije presreo preprodavač i ponudio me kojom, ali i on će uskoro doći, znam. I bit će petardi za svih koji ih žele. Priznajte da ste i Vi barem jednom u životu bacili barem jednu. Koji gušt!!! Eeeee. A tek baciti među gomilu ljudi pa se onda svi razbježe. Eeeee. A držati onu malu da vam eksplodira u ruci. Eeee. To su neopisivi gušti. Neusporedivo je to s razdraganim bacanjem šešira u zrak. Ili sa pjevanjem. Uostalom, tko još danas nosi šešire... S petardama barataju samo pravi muškarci. I prave žene, dakako. Velika je to predstava šarenih boja i glasnih zvukova. Ostavlja vas bez daha. Ljudi ostanu fascinirani nakon takvog demonstriranja snage. Pa viču bravo! Nekima se zaleti, pa uzviknu i "Franjo!", kao u stara dobra vremena. Drugi kažu, ah, mladost-ludost. I ja sam bio mlad... Ah. Ima i trećih. Oni se zgražaju. To je dio balkanskog mentaliteta. To je užas!. Fuj. To rade samo seljačine i glupani. Ja sam više za mirnu proslavu uz krug moje predivne obitelji. No, svi imaju nešto zajedničko, ma koliko to zvučalo strano. Svi poput školaraca poskoče i uhvate sa za srce kada čuju BUM!! pod nogama. I svakome u tom trenutku mislima prostruji njihova verzija psovke. Od jednostavnog "Prostak jedan!" do:.....znate već svoju omiljenu.