Sadašnji ministar je izjavio: „Car je gol“. Kao u priči Hansa Christiana Andersena, to su oduvijek svi mogli vidjeti. Ali su se pravili da ne vide. I nitko nije htio to prvi reći. Jer, znamo kako u hrvatskoj prolaze zviždači.  



Ministar financija nedavno je izjavio da nemamo alternative za zaduživanje u inozemstvu. Dakle, ako prestanemo uzimati nove zajmove, urušit ćemo se. Nećemo više imati novaca za normalno funkcioniranje. Zato ih moramo uštrcavati u sebe, poput kakve infuzije.

No, postoji kvaka. Na svaki zajam plaća se kamata. I svaki novi zajam nosi novu kamatu. Koja se pridružuje starim kamatama. I tako dug raste i raste.
Kao velika gruda snijega. Kotrlja se prema svom konačnom odredištu. Ljudi su u panici. Mogla bi sve porazbijati. Kako bi ju barem privremeno zaustavili, ispred nje stavljaju barijere od snijega i leda. I doista, prepreke nakratko usporavaju kotrljajuću propast. No, onda se lijepe na nju, povećavajući joj masu. Kugla je sada još veća i još se brže kotrlja prema narodu. Da bi ju se usporilo, sada je potrebno pred nju staviti još veću prepreku. Koju će kugla onda opet progutati.

Dok je kugla bila još visoko u planinama i daleko od očiju populacije u podnožju, gotovo nitko i nije znao za opasnost koja se približava. Samo nekoliko vladajućih odgovornih za financije. No, oni se nisu previše zabrinjavali. Davali su naloge za ubacivanje prepreka, misleći da će malu kuglu biti jednostavno zaustaviti, i da će, dok ona dođe do njih, moći napraviti jednu veliku prepreku, od betona, koja će riješiti čitav problem. Ali, beton iz godine u godinu nije stizao. Oni su ga najavljivali, obećavali svojim građanima, ali nema ga… A ništa, još snijega. Uostalom, dok se ta kugla spusti do naroda, vladajući već odavno više neće biti vladajući. Odseliti će i pokupiti svoju imovinu u neke druge krajeve. Problem će rješavati netko drugi. Koji će vjerojatno opet tako razmišljati. I tako se problem odgađao sve do sada. Gotovo neizbježnog udara.

Sadašnji ministar je izjavio: „Car je gol“.

Kao u priči Hansa Christiana Andersena, to su oduvijek svi mogli vidjeti. Ali su se pravili da ne vide. I nitko nije htio to prvi reći. Jer, znamo kako u hrvatskoj prolaze zviždači.
-          Kako?
-          Loše.
A sada je sam car rekao narodu da je gol. Da preduhitri sve moguće mališane. I što sada?
-          I što sada?
…I što sada? Gledamo u kuglu koja nam se približava i koja postaje sve veća i veća. Sve brža i brža. Nismo prva zemlja kojoj se to dogodilo. Panično se podižu porezi. Naplaćuju kazne. Vrše ovrhe. Štrajkaju liječnici. Nezaposlenost buja. Tržište dionicama i nekretnina je zamrlo.

-          I što sada?

„Ajme meni, koga smo mi izabrali da nas vodi“, jadikuju. Bivši premijer sjedi u zatvoru. Prekrcan optužbama. Sa bivšom premijerkom gotovo da više nitko ne razgovara. Sadašnjeg premijera se vrijeđa gotovo svakodnevno. Pred apokalipsu su svi malo nervozni. Izgleda da ćemo imati velikog snješka za uspomenu.