Dok inicijatore drugog svjetskog rata ugošćujemo, njihove sluge i poltrone, što je bio i dio Hrvata, preziremo i mrzimo
Koliko je smiješna i primitivna ova mržnja među dva susjedna naroda posebno mi postane apsurdno u ova ljetna vremena. Kod nas još uvijek tu i tamo grebu auti sa susjednim stranim tablicama. Jer su oni četnici. Makar nemaju više nikakve veze sa drugim svjetskim ratom Ali, rane i sjećanja su još svježe.
Sa druge strane, uredno se i ljubazno primaju Nijemci i Talijani, Mađari i Rumunji, sve narodi pripadnici sila osovine. Prvo dva naroda su u drugom svjetskom ratu učinili više zločina nego svi četnici zajedno. Ali oni su naši gosti iz europske unije, ostavljaju dobre napojnice i pune naš proračun. I ne govore naš jezik.
I tako, dok inicijatore drugog svjetskog rata ugošćujemo, njihove sluge i poltrone, što je bio i dio Hrvata, preziremo i mrzimo. Od njih ne dobivamo toliko puno novaca. I što je još važnije, njih možemo.
Kao pas na lancu koji je gnjevan na cijeli svijet i laje na svih, ali ustvari, jedino što može je gristi vlastiti rep. I kada bi netko tu sirotu životinju na kraju odvezao, što bi ona učinila? Sada može trčati i disati i ti prolaznici više nisu takav prioritet. Postoje druge stvari u životu. Livade, šume, potoci, štapovi, drugi psi... Zašto bi itko u takvoj situaciji grizao svoj rep?
I što je lanac u ovoj situaciji? Što je ono što sputava ljude da počnu živjeti, a ne iživljavati se? Tko je kriv? Jesu li pripadnici drugih naroda ili je problem bliže?
