Zanima li Vas, dragi Vi, vojna parada? Ljubljenje zastave. Gledanje tenkova koji troše skup benzin. Potrošene gomile dnevnica. Prijevoz. Hrana. Smještaj. Želite li gledati kako troše vaš novac da vam pokažu da imate nešto što znate da imate. Ili, još bolje: da budete ponosni.


- Moja je vojska! Evo, tu piše. 
- Ne, moja je vojska – tu piše. 
- Oprostite, vi se razumijete u zakone, a mi malo slabije pa, mo­žete li nam reći - čija je vojska? 
- Ne može on reći čija je vojska. Zakoni moraju biti jasno pi­sani da ih svi razumiju. A ja sam pročitao i moja je. 
- E pa i ja sam pročitala - i mo­ja je!

Tako otprilike zvuče najno­vija prepucavanja između naše predsjednice i Vlade. Ostatak na­roda se vjerojatno hvata za glavu i ne može vjerovati u kakvoj dr­žavi žive. Da se oko tako bitnih stvari ne znaju pravila. 
Stoji postrojena vojska. Mi­nistar kaže: Lijevo! Predsjednica kaže: Desno!
Vojnici uzvikuju: Spremni! Zatim sjedaju na travu i vade Us­tav i Zakon o obrani. Pljuju na svoje prste i kreću u mahnito listanje. 

- Nakon informiranja slijedi ras­prava.
- Ona zapovijeda! Evo, tu piše. 
- Nikako. On zapovijeda. 

Kako se ne mogu dogovoriti, odlaze do vojnog pravnika, koji je od osnivanja države sastavni dio svakog vojnog voda.

- Oprostite, vi se razumijete u zakone, a mi smo obični vojnici, možete i nam reći - koga da slu­šamo? 

Pravnik ih upućuje na nad­re­đenog. 

- A ne, ne, mi smo naredbu da krenemo desno dobili direktno od predsjednice…
- I to vam ništa ne vrijedi, jer je ministar rekao da idemo lijevo. Ovo je ipak demokracija!

Nadređeni ovdje nema ni­kak­ve ovlasti. Ali, i on je zbu­njen. Što da radi, koga da slu­ša? 

I onda dolazi rješenje. Za, Hr­vatsku, očekivano. Vojska se di­jeli po stranačkoj pripadnosti. Lijevi odlaze lijevo. Desni - des­no. I počinje rat. Onaj koji se ni­kada nije dogodio. Između par­tizana i ustaša. Do istrebljenja. Do posljednjeg čovjeka.
 
Ostatak svijeta gleda sulude građane koji se ubijaju u 21. sto­ljeću. Ali, ne razumiju oni. To su stare boljke. To je jednom trebalo riješiti. Koga da se sluša. 

A narod? Zanima li njega ko­ga slušaju vojnici? Sve je počelo zbog vojne parade? Zanima li ih vojna parada? Zanima li Vas, dra­gi Vi, vojna parada? Ljub­lje­nje zas­tave. Gledanje tenkova ko­ji tro­še skup benzin. Pot­ro­šene go­mile dnevnica. Prije­voz. Hra­na. Smje­štaj. Želite li gledati kako tro­še vaš novac da vam pokažu da ima­te nešto što znate da ima­te. Ili, još bolje: da budete ponosni.