Bez obzira da li se radi o individualnim ili institucionalnim investitorima nekoliko je ciljeva koje bi svaki ulagatelj trebao uzeti u obzir prilikom kreiranja vlastite investicijske politike. Kao prvo treba navesti sigurnost. Naravno, nitko ne želi da mu investicija propadne, ali ipak moguće je u nešto uložiti uz veći ili manji rizik. Što je rizik veći, to je i mogućnost zarade veća, ali je veća i mogućnost gubitka. Odrediti omjer između potencijalne zarade i visine rizika koji je voljan snositi može samo investitor sam. U pravilu, kada su vrijednosni papiri u pitanju, najveću sigurnost pružaju kreditni vrijednosni papiri - obveznice i to prvenstveno državne, te municipalne, a uz to i korporacijske, ako se radi o kompaniji visokog kreditnog rejtinga. Dionice se smatraju rizičnijim oblikom ulaganja. Isto tako, moguće je razlikovati, kada je sigurnost u pitanju po stupnju rizičnosti kratkoročne i dugoročne vrijednosne papire, dakle razlika po ročnosti. Ovo se naravno odnosi isključivo na dugovne tj. kreditne vrijednosne papire budući da samo oni imaju rok dospijeća. Dionice tvore trajni izvor financiranja koji se prenosi u dioničarsku glavnicu ili temeljni kapital i one nemaju rok dospijeća. Dakle, prema stupnju rizičnosti, sigurnije je ulagati u kratkoročne vrijednosne papire, osobito ako se radi o državnim "papirima" poput trezorskih zapisa, blagajničkih zapisa, raznih kratkoročnih obveznica i sl. Drugi faktor o kojem treba voditi računa je prihod u vidu dividende ili kamate ako se radi o kreditnim papirima - obveznicama. Prilikom sastavljanja portfelja vrijednosnih papira i o ovom faktoru je potrebno voditi računa uzimajući u obzir godišnji planirani priliv gotovine u sastavljeni portfelj. Pri tome je vrlo bitno odrediti pravi omjer vrijednosnih papira koji donose određeni iznos gotovine svake godine i vrijednosnih papira koji imaju perspektivu da "daju" veliku zaradu u vidu kapitalnog dobitka. O tomu je isto tako potrebno napraviti detaljniju analizu budući da je prilično teško odrediti koje dionice i koliko bi mogle dobiti na tržišnoj vrijednosti. Kapitalni je dobitak treći faktor o kojem je potrebno voditi brigu. Ukratko pod ovim se pojmom podrazumijeva razlika između cijene po kojoj se vrijednosni papir kupi i po kojem se može prodati. Npr. ako se dionica kupi po cijeni od 140 kn po komadu, a proda po 200 kn. po dionici, tada je kapitalni dobitak po dionici 60 kn, odnosno zarada će biti broj dionica koji ste kupili pomnožen sa 60 kn. Četvrti bitan faktor o kojem bi svaki investitor u vrijednosne papire osobito dionice, trebao voditi računa je likvidnost, odnosno utrživost. Potrebno je paziti da se ne dogodi da kupite dionice koje daju dobru dividendu, ali ih nikome ne možete prodati. Ovako nešto si mogu dozvoliti samo krupniji, investitori koji imaju portfelj sastavljen od veće količine kapitala. Oni si mogu priuštiti da dio tog kapitala vežu u nelikvidne dionice. Za sitne ulagače savjet bi bio: "Držite se likvidnih dionica, makar i uz nižu zaradu!"